Forum za etiku i usklađenost u BiH
West East Forum for Ethics and Compliance
Datum: 10.06.2019.godine
Broj: 31/2019
Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH
Kraljice Jelene 88, 71000 Sarajevo
n/r: svim članovima VSTV-a pojedinačno
Apel za razumno i zakonito rješavanje situacije u vezi skandala, u javnosti poznatog pod imenom ‘Potkivanje’ i izbjegavanje situacije da kao društvo pređemo crvenu liniju
Poštovani članovi Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine,
Forum za etiku i usklađenost u BiH kao nevladina, neprofitna i nestranačka organizacija koja se bavi modelima primjene najviših standarda etike i usklađenosti ponašanja u javnom i privatnom sektoru, prikupio je i konsolidovao na desetine mišljenja pravne zajednice, uključujući aktivne sudije, tužioce, advokate i druge pravne eksperte, a u vezi afere u kojoj se kao akter pojavljuje aktivni predsjednik VSTV-a g.Milan Tegeltija.
Pored toga, Forum za etiku i usklađenost je analizirao i društvene konsekvence pomenutog slučaja, a najviše u smislu narušenog povjerenja javnosti u pravosudni sistem, kao i mogućnosti za razumno izlaženje iz ove situacije u interesu javnog dobra.
Prvi princip od koga polazimo jeste da se skandali i razne situacije, uključujući stvarne i percipirane, mogu desiti i dešavaju se u svakoj zemlji na svijetu, uključujući i najrazvijenije pravne sisteme. U tom smislu BiH nije izuzetak, niti je najbolja, niti najgora.
Ono što javnost najviše uznemiri, čak i više od samog skandala ili situacije jeste reakcija države i njenih institucija. U ovom slučaju govorimo o potrebi da pravosudni sistem odgovori na događaj kredibilno, profesionalno, efikasno i zakonito, a sa ciljem da se sačuva i pojača povjerenje građana u integritet pravnog poretka.
Opis događaja:
Javnost se putem medijskih objava magazina ‘Žurnal’ prvo obavijestila da je postojala viber prepiska između predsjednika VSTV-a g.Tegeltije i inspektora SIPA-e g.Pandže koja je otvorila sumnju javnosti u mogućnost postojanja nezakonitih uticaja, a nakon toga je u javnost izašao i snimak na kojem se vidi susret u kafani g.Tegeltije, g.Pandže i g.Aleševića koji razgovaraju o rješavanju pojedinačnog slučaja, a nakon toga se nedvosmileno vidi razmjena mita između preduzetnika g.Aleševića i inspektora g.Pandže (bez prisustva g.Tegeltije), gdje se u razgovoru između g.Aleševića i g.Pandže jasno čuje da je mito navodno namijenjen g.Tegeltiji. Ovo je u najkraćem opis događaja o kojem se javnost upoznala putem novinarskih izvještaja.
Reakcija pravosuđa se može sažeti na sljedeći način:
– Ubrzo nakon objavljivanja viber prepiske, 23.5.2019.godine na inicijativu predsjednika VSTV-a g.Tegeltije, organizuje se vanredna sjednica Vijeća, predsjednik podnosi izvještaj o stanju u pravosuđu, a Vijeće donosi 2 direktna zaključka koja su povezana sa slučajem, a prvi među zaključcima je sljedeći:
”Vijeće daje punu podršku i povjerenje predsjedniku Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine Milanu Tegeltiji, u daljem obavljanju njegovih dužnosti.” Drugi direktni zaključak je: ”Vijeće poziva Tužilaštvo Bosne i Hercegovine da, što je prije moguće, provede efikasnu i detaljnu provjeru svih navoda iz teksta objavljenog u on-line magazinu „Žurnal“ i donese tužilačku odluku.”;
– Nakon ove sjednice se desila prijava sudije g.Blagojevića iz Osnovnog suda Banja Luka Uredu disciplinskog tužioca VSTV protiv sudije g.Tegeltije po članu 56 zakona o VSTV-u, nakon čega je disciplinski tužilac podigao tužbu, a prvostepena disciplinska komisija odbacila tužbu kao nedopuštenu sa tvrdnjom da je g.Tegeltija predsjednik VSTV-a i da se protiv njega ne može voditi disciplinski postupak u svojstvu sudije Osnovnog suda Banja Luka, a takođe je odbijen i prijedlog za privremeno udaljenje dok traje disciplinski postupak. Disciplinska komisija se pozvala na član 6, stav 4 zakona, kao i na članove 7 i 77, te član 82, tačka e) Poslovnika VSTV-a, prilikom obrazlaganja ove odluke;
– Tužilaštvo BiH je u međuvremenu saslušalo g.Tegeltiju u svojstvu svjedoka, a g.Pandžu u svojstvu osumnjičenog;
Iz reakcije VSTV-a proizilaze sljedeće tvrdnje:
– Vijeće se nije očitovalo o snimku, već samo o navodima iz teksta u kojem je bila prezentovana viber prepiska;
– Prvostepena disciplinska komisija smatra, što se slaže sa mišljenjem predsjednika VSTV-a g.Tegeltije iznijetog putem saopštenja za medije, da:
a) Ne može se voditi disciplinski postupak protiv predsjednika VSTV-a u svojstvu sudije sa obrazloženjem da isti nema aktivne predmete na Osnovnom sudu u Banja Luci; Da se isti sljedstveno po tom osnovu ne može privremeno udaljiti od obavljanja osnovne dužnosti sudije, što bi onda posljedično imalo automatsko dejstvo na privremeno udaljenje kao člana i predsjednika Vijeća;
b) Da se o odgovornosti i privremenom udaljenju g.Tegeltije može govoriti samo u kontekstu odgovornosti kao predsjednika Vijeća, pozivajući se na članove 7 i 77 Zakona o VSTV-u, o čemu se odlučuje dvotrećnskom većinom, a na prijedlog Tegeltije se takvo glasanje i desilo, prilikom čega je isti dobio jednoglasnu podršku;
c) Da Zakon o VSTV-u različito tretira i članove VSTV-a koji povremeno dolaze na rad u komisije i na sjednice, jer oni aktivno vrše dužnost sudija i tužilaca, pa tako na primjer navode član 6 koji govori o prestanku mandata članova VSTV-a, te navode da se stavom 4 reguliše prestanak mandata predsjednika i potpredsjednika Vijeća u slučaju ostavke ili donošenjem odluke Vijeća, s tim da u tom slučaju ne prestaje mandat kao članovima Vijeća;
d) Da je pritužba sudije Milana Blagojevića te posljedično postupanje Ureda disciplinskog tužioca neprimjeren uticaj na postupak koji je otvoren pred Tužilaštvom BiH, te da je zbog tog neprimjerenog cilja disciplinski tužilac morao odbaciti disciplinsku prijavu sudije Blagojevića, obrazlažući ovaj stav Članom 82, stav e) Poslovnika VSTV;
Analiza tvrdnji disciplinske komisije gore označene kao a, b, c, d:
Forum za etiku i usklađenost smatra da obrazloženje prvostepene disciplinske komisije VSTV-a značajno odudara ne samo od duha Zakona o VSTV-u, već grubo odudara i od slova zakona.
Naime, Milan Tegeltija je sudija Osnovnog suda u Banja Luci. Kao takav (sudija) je izbran za člana Vijeća. Vijeće broji 15 članova koji između sebe biraju predsjednika Vijeća. Logika Zakona o VSTV-u predviđa akumulaciju svih ovih funkcija. U smislu Zakona Milan Tegeltija je i sudija i član Vijeća i predsjednik Vijeća, te za svaku od funkcija ima propisane ovlasti i pravila ponašanja. Povećanjem broja funkcija u jednoj osobi se povećavaju i standardi ponašanja kojih se osoba mora pridržavati, a nipošto se ne može primjeniti logika otpisivanja.
Temeljna ili prva funkcija Milana Tegeltije je sudačka funkcija od koje zavisi mogućnost obnašanja funkcija u Vijeću. Ako bi g.Tegeltija iz bilo kojeg razloga izgubio funkciju sudca, automatski bi mu prestao mandat u Vijeću po sili zakona (ex lege), a samim tim bi izgubio i funkciju predsjednika Vijeća. Iz prve sudačke funkcije nastaje mogućnost za obnašanje druge funkcije kao član Vijeća, a onda iz druge proističe treća moguća funkcija kao predsjednik Vijeća. Dakle, gubitak starije funkcije obavezno znači automatski gubitak narednih funkcija koje proističu iz izgubljene funkcije.
Kada se situacija posmatra iz suprotnog smjera, gubitak funkcije npr. predsjednika Vijeća ne mora automatski značiti gubitak funkcije člana Vijeća, a tim slijedom onda gubitak funkcije člana Vijeća ne mora automatski značiti gubitak funkcije sudije.
U ovom kontekstu se posmatraju i disciplinski prekršaji koji se mogu desiti kod Milana Tegeltije koji je akumulirao sve tri funkcije.
Obrazloženje za netačnu tvrdnju disciplinske komisije, gore označenu kao (a):
a) Ne može se voditi disciplinski postupak protiv predsjednika VSTV-a u svojstvu sudije sa obrazloženjem da isti nema aktivne predmete na Osnovnom sudu u Banja Luci; Da se isti sljedstveno po tom osnovu ne može privremeno udaljiti od obavljanja osnovne dužnosti sudije, što bi onda posljedično imalo automatsko dejstvo na privremeno udaljenje kao člana i predsjednika Vijeća;
Zakon o VSTV-u je predvidio dvije grupe dužnosti koje može da obavlja jedan sudija u BiH. Prva grupa dužnosti se odnosi na klasični posao sudije da sudi u predmetima i sporovima u sudnici. Druga grupa dužnosti se odnosi na obavljanje poslova u Visokom sudskom i tužilačkom vijeću. Gruba podjela među ovim dužnostima je postupanje u pojedinačnim slučajevima s jedne strane (sudnica) i s druge strane postupanje u smislu generalnog razvoja pravosudja (Vijeće).
U ovom smislu, sudija može imati dužnosti kao član Vijeća, ali može nakon toga kao sudija obavljati i dužnost predsjednika Vijeća. Po zakonu o VSTV-u osnovna razlika je u tome da sudija koji postane član Vijeća, svoje vrijeme dijelom troši na dužnosti sudije u sudnici (i dalje ima predmete u kojima sudi u sudnici) i dužnosti sudije u Vijeću (povremeno obavlja i dolazi na sjednice Vijeća). Kada sudija koji je postao član Vijeća bude izabran za predsjednika Vijeća, onda sve vrijeme troši na sudačke dužnosti u Vijeću i bude oslobođen vođenja predmeta u sudnici.
Po Članu 56, Zakona o VSTV su definisani disciplinski prekršaji sudija i tužilaca, koji se globalno mogu podijeliti u dvije grupe. Prva grupa se odnosi na prekršaje u odnosu na slučajeve i predmete koje sudija vodi u sudnici i druga grupa se odnosi na razna ponašanja izvan sudnice. Cilj ovog člana je da obaveže sudije na čuvanje sudačke časti i digniteta ne samo u sudnici, već i izvan sudnice, uključujući dužnosti koje sudija može obavljati na dužnosti izvan sudnice kao što je angažman u VSTV-u, ali u određenoj mjeri zalazeći i ograničavajući čak i privatni život sudije. U ovom kontekstu možemo se pozvati na stav 22 u ovom članu: ”ponašanje u sudu i izvan suda koje šteti ugledu sudijske funkcije, a tu je i stav 23: ”bilo kakvo drugo ponašanje koje predstavlja ozbiljno kršenje službene dužnosti ili dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet sudstva”, čak i stav 20 dobro upućuje: ”neispunjavanje obaveze učestvovanja u oblicima obaveznog stručnog usavršavanja ili drugih zakonom propisanih obaveza, a mogu se tumačiti i stavovi 13, 16, itd.
Nesporno je da je Milan Tegeltija sudija, te da bez obzira što trenutno kao predsjednik VSTV-a nema aktivnih predmeta u sudnici, član 56 je definisao mnoge disciplinske prekršaje za ponašanja izvan sudnice, uključujući njegovu privremenu dužnost u VSTV-u ili njegovo ponašanje u privatnom životu, itd.
Iz svega proizilazi da se protiv predsjednika VSTV-a može voditi disciplinski postupak po osnovu člana 56 (disciplisnki prekršaji sudija), a onda se po tom osnovu može sljedstveno pokrenuti pitanje privremenog udaljenja sa osnovne dužnosti sudije, što bi po gore objašnjenom principu izazvalo automatsku lančanu reakciju privremenog udaljenja iz Vijeća.
Obrazloženje za netačnu tvrdnju disciplinske komisije, gore označenu kao (b):
b) Da se o odgovornosti i privremenom udaljenju g.Tegeltije može govoriti samo u kontekstu odgovornosti kao predsjednika Vijeća, pozivajući se na članove 7 i 77 Zakona o VSTV-u, o čemu se odlučuje dvotrećnskom većinom, a na prijedlog Tegeltije se takvo glasanje i desilo, prilikom čega je isti dobio jednoglasnu podršku;
Disciplinska komisija se pozvala na član 7 Zakona o VSTV-u da bi poduprla tvrdnju (b), ali istina je da član 7 govori upravo suprotno. Indikativno je da disciplinska komisija u obrazloženju nije navela na koji stav se poziva unutar člana 7, a razlog za to je što im je odgovaralo da citiraju stavove 3 i 4, ali i da preskoče stavove 1 i 2 koji eksplicitno potvrđuju da g.Tegeltija može odgovarati i biti privremeno udaljen kao sudija, a ne samo, kako se tvrdi, kao predsjednik Vijeća.
Član 7 se zove: Privremeno udaljenje od vršenja dužnosti.
U stavu 1 se kaže da se član Vijeća privremeno udaljava od vršenja dužnosti ex lege u sljedećim slučajevima. Slučaj (a) ukoliko je privremeno udaljen od vršenja dužnosti na osnovu koje je izabran ili imenovan u Vijeće, ili (b) ukoliko je protiv njega određen pritvor.
Očigledno i nesporno stav 1 govori o tome da se protiv člana Vijeća može voditi disciplinski postupak u svojstvu sudije i može biti privremeno udaljen od dužnosti na osnovu koje je izabran u Vijeće, tj.sudije u slučaju Tegeltije.
Podsjećam da je Tegeltija i sudija i član Vijeća, pa ovaj stav pokriva mogućnost disciplinskog postupka protiv sudije Tegeltije. Međutim, sada će biti potrebno da se vratimo još jednom na tezu disciplinske komisije koja je rekla da se protiv Tegeltije ne može voditi disciplinski postupak u svojstvu sudije jer je predsjednik Vijeća i jer nema aktivne predmete na sudu.
Za pobijanje ove teze disciplinske komisije nam pomaže i eksplicitni stav 2, Člana 7, u kojem se kaže: ”U slučajevima privremenog udaljenja od vršenja dužnosti utvrđenog u stavu (1) ovog člana nije potrebna odluka Vijeća. Akt o privremenom udaljenju donosi predsjednik Vijeća, a ako se radi o predsjedniku Vijeća, akt će donijeti jedan o potpredsjednika, što će se precizirati Poslovnikom o radu Vijeća.”
Suštinski, ovaj stav nam govori da se i član Vijeća i predsjednik Vijeća mogu privremeno udaljiti od vršenja dužnosti u Vijeću ako im se izrekne udaljenje sa osnovne dužnosti sudije, a postupak udaljenja pokreće Ured disciplinskog tužioca pred Prvostepenom disciplinskom komisijom po članu 78, a u vezi članova 76 i 77. Jedina razlika između člana Vijeća i predsjednika Vijeća po ovom stavu je da po odluci disciplinske komisije akt o privremenom udaljenju donosi predsjednik Vijeća kada se udaljuje član Vijeća, a ako se udaljuje predsjednik Vijeća, akt o udaljenju donosi jedan o potpredsjednika. Ovdje je interesantno primjetiti da u ovoj situaciji nije uopšte potrebno da se ukupno Vijeće izjašnjava i nije potrebno imati dvije trećine glasova Vijeća za udaljenje Tegeltije po ovom osnovu.
ZAKLJUČAK: Protiv Tegeltije se može voditi disciplinski postupak u svojstvu sudije i može se po tom osnovu udaljiti sa dužnosti sudije, što bi ex lege imalo automatsko dejstvo udaljenja sa funkcije člana i predsjednika Vijeća, bez potrebe da se Vijeće dvotrećinski izjašnjava.
Tek stavovi 3 i 4, člana 7, pojašnjavaju situaciju kada je potrebno da se Vijeće dvotrećinski izjasni o udaljenju Tegeltije, a vežu se za članove 6 i 77. Primjetićete da je disciplinska komisija obrazložila da je postupak glasanja u Vijeću na inicijativu Tegeltije već okončan, ali u narednom poglavlju ćemo pojasniti da postupak u Vijeću nikad po zakonu nije ni proveden, iako se desilo neko zakonski nejasno izjašnjavanje prvi dan po izlasku afere u javnost.
Obrazloženje za netačnu tvrdnju disciplinske komisije, gore označenu kao (c):
c) Da Zakon o VSTV-u različito tretira i članove VSTV-a koji povremeno dolaze na rad u komisije i na sjednice, jer oni aktivno vrše dužnost sudija i tužilaca, pa tako na primjer navode član 6 koji govori o prestanku mandata članova VSTV-a, te navode da se stavom 4 reguliše prestanak mandata predsjednika i potpredsjednika Vijeća u slučaju ostavke ili donošenjem odluke Vijeća, s tim da u tom slučaju ne prestaje mandat kao članovima Vijeća;
Član 6 definiše prestanak mandata člana Vijeća. Disciplinska komisija je apsolutno netačno protumačila član 6, jer u smislu utvrđivanja disciplinske odgovornosti član 6 uopšte ne razdvaja člana Vijeća i predsjednika Vijeća, a posebno se nigdje ne pominje aktivno vršenje dužnosti sudije kao činjenicu koja je važna u ovom smislu.
Da se prisjetimo logike s početka, može se utvrđivati disciplinska odgovornost člana i predsjednika Vijeća u određenim situacijama, a da se nužno ne dira disciplinska odgovornost u svojstvu sudije (što reguliše član 6), a može se utvrđivati disciplinska odgovornost u svojstvu sudije kako smo gore pojasnili (što reguliše član 56). Takođe smo rekli, kada se disciplinski sankcioniše Tegeltija u svojstvu sudije, to se automatski reflektuje na funkcije u Vijeću, a kada se samo disciplinski sankcionišu ponašanja u Vijeću to nužno ne mora da se prenese na status sudije. A moguće je Tegeltiju disciplinski tretirati po sva tri osnova odjednom: sudija, član Vijeća i predsjednik Vijeća.
Član 6 u stavu 1 predviđa 7 osnova po kojima mandat člana Vijeća prestaje. Po četiri osnova prestaje automatski bez glasanja: (a) prestankom funkcije na osnovu koje je član imenovan u Vijeće; (b) nakon isteka perioda na koji je član izabran ili imenovan; (c) podnošenjem ostavke; i (g) pravosnažnom zatvorskom kaznom. U ostala tri slučaja se glasa dvotrećinskom većinom glasova na Vijeću (ovo je glasanje koje pominje disciplinska komisija u svom obrazloženju), i to slučajevi pod: (d) ako ne obavlja svoje dužnosti na pravilan, djelotvoran ili nepristrasan način; (e) ako ne ispunjava obaveze koje proističu iz funkcije koju obavlja zbog bolesti ili drugih razloga; i (f) kada počini djelo zbog kojeg ne zaslužuje da obavlja dužnosti u Vijeću;
Disciplinska komisija je na potpuno pogrešan način protumačila stavove 3 i 4, ovog člana kada je ustvrdila da se članovi Vijeća i predsjednik Vijeća razlikuju u kontekstu udaljenja sa dužnosti, a onda je pogrešno protumačila glasanje o Tegeltijinoj inicijativi prvi dan posle afere.
Naime, član 6, stav 3, reguliše smjenu člana Vijeća sa dužnosti u gore pobrojanim slučajevima (d), (e) i (f). To su one situacije u kojima do smjene može doći kada se o tome izjasni dvije trećine članova Vijeća. E sad, ovaj stav dalje kaže da odluku o smjeni: ”Vijeće donosi na prijedlog najmanje jedne trećine svojih članova ili na prijedlog disciplinske komisije, dvotrećniskom većinom glasova svih članova koji su prisutni i koji glasaju”.
U slučaju Tegeltije to bi ovako izgledalo da je na sjednici Vijeća došla 1/3 članova Vijeća i predložila smjenu Tegeltije ili da je to predložila disciplinska komisija. U stvarnosti se to nije desilo. Zapravo se desila potpuno čudna situacija u kojoj je osumnjičena osoba iz medijskih izvještaja, u konkretnom slučaju predsjednik Vijeća Tegeltija, koji je trebao biti podvrgnut postupku utvrđivanja odgovornosti te pritom i privremeno udaljen sa dužnosti kako bi se navodi mogli nepristrasno ispitati, ustvari rukovodio sjednicom tokom nekog nejasnog glasanja kojim se pruža podrška predsjedniku Vijeća da nastavi sa svojim radom.
Na ovaj način smo došli do paradoksa da prvostepena disciplinska komisija uzima kao završenu stvar ispitivanje navoda i utvrđivanje odgovornosti predsjednika VSTV-a od strane Vijeća, a to temelji na po Članu 6 nepostojućem postupku u kojoj osumnjičena osoba traži podršku i bez provođenja postupka utvrđivanja svih činjenica i okolnosti istu dobija aklamacijom.
Na bazi ovoga zaključujemo da Vijeće uopšte nije provelo zakoniti postupak utvrđivanja disciplinske odgovornosti člana i predsjednika Vijeća g.Tegeltije, a to nesporno može da se uradi kroz inicijativu 1/3 članova Vijeća ili disciplinske komisije koja može nesporno biti inicirana i tužbom Ureda disciplinskog tužioca.
Ono što je vjerovatno zbunilo disciplinsku komisiju je Član 6, stav 4, koji oni i citiraju u svom obrazloženju, a koji glasi: ”Mandat predsjednika ili potpredsjednika Vijeća može prestati podnošenjem ostavke ili odlukom Vijeća. Podnošenjem ostavke na funkciju predsjednika ili potpredsjednika Vijeća ne prestaje mandat imenovanim kao članovima Vijeća. U slučaju podnošenja ostavke mandat ističe na dan kada sekreterijat Vijeća primi ostavku, a u slučaju kada Vijeće donese odluku o prestanku mandata, mandat ističe na dan kada je ta odluka donesena.”
Ovaj stav 4 govori da je Milan Tegeltija mogao izaći sa inicijativom svoje ostavke, koja bi stupila na snagu kada istu preda Sekreterijatu Vijeća. Ali onog dana na vanrednoj sjednici Vijeća nakon izlaska online teksta na ‘Žurnalu’ Tegeltija nije podnio ostavku, a nije proveden postupak ni po prethodnom članu 3, tako da podrška koju su članovi Vijeća dali Tegeltiji na vanrednoj sjednici nema nikakvo značenje, jer očigledno postupak utvrđivanja odgovornosti na Vijeću nije proveden u skladu sa Zakonom. U ovom stavu 4 postoji još jedan eksplicitan dokaz da je Milan Tegeltija i član i predsjednik Vijeća, te da nije tačno tumačenje disciplinske komisije da član može odgovarati disciplinski u svojstvu sudije, a da Tegeltija kao predsjednik ne može. Naime, jasno piše, da podnošenjem ostavke na funkciju predsjednika ne prestaje mandat imenovanom kao članu Vijeća, što jasno govori da Tegeltiji paralelno teče i mandat člana Vijeća i mandat predsjednika Vijeća.
Dakle, Ured disciplinskog tužioca nesporno može voditi disciplinski postupak po Članu 6 i protiv člana Vijeća i protiv predsjednika Vijeća, a po članu 7, stav 3, tražiti i privremeno udaljenje sa dužnosti po ovom osnovu.
Obrazloženje za netačnu tvrdnju disciplinske komisije, gore označenu kao (d):
d) Da je pritužba sudije Milana Blagojevića te posljedično postupanje Ureda disciplinskog tužioca neprimjeren uticaj na postupak koji je otvoren pred Tužilaštvom BiH, te da je zbog tog neprimjerenog cilja disciplinski tužilac morao odbaciti disciplinsku prijavu sudije Blagojevića, obrazlažući ovaj stav Članom 82, stav e) Poslovnika VSTV;
Ovu tvrdnju ne treba posebno argumentovati, jer disciplinska komisija spaja nespojivo. Pritužba sudije Milana Blagojevića i Ureda disciplinskog tužioca su ciljale disciplinski prekršaj po članu 56, stav 23, koji se uopšte ne upušta niti razmatra slučaj mita kao krivičnog djela po kojem postupa Tužilaštvo BiH. Stav 23 govori takođe i o ponašanju koje dovodi u pitanje povjerenje javnosti, podstiče sumnje u postupanje najviših pravosudnih čelnika, pa za disciplinski postupak nema nikakvog značaja da li je mito u konačnici bilo namjenjeno predsjedniku Tegeltiji ili je isti bio samo zloupotrebljen od strane inspektora Pandže. Zbog toga krivični i disciplinski postupak ne isključuju jedan drugog, jer se u meritumu stvari ne radi o istoj materiji i istoj kvalifikaciji događaja.
Zaključak:
Iz svega proizilazi da po sadašnjem stavu VSTV-a Milan Tegeltija ne može odgovarati disciplinski po Zakonu o VSTV-u, a na osnovu toga što je sudija i po osnovu toga što je član Vijeća. Jedino se tvrdi da može odgovarati po osnovu toga što je predsjednik Vijeća, ali da je taj postupak okončan činom glasanja prvi dan nakon izlaska afere u javnost.
Ova analiza je pokazala da je VSTV u nezakonitoj poziciji po svakom od navedenih aspekata, pa se može nesporno izvući zaključak da VSTV na ovaj način izdiže predsjednika VSTV-a iznad zakona, de facto mu dodjeljuje imunitet i onemogućava da se makar provedu interni disciplinski postupci ispitivanja navoda i utvrđivanja eventualne odgovornosti, bez obzira kakav će biti ishod tih postupaka. Na ovaj način se takođe dovodi pod sumnju i nepristrasnot i objektivnost postupanja tužilaštva po osnovu sumnje na počinjenje krivičnog djela, jer VSTV s vrha šalje poruku o nedodirljivosti predsjednika.
Moguće društvene konsekvence:
Slučaj Tegeltija još uvijek nije prešao crvenu liniju nakon koje ne bi više bilo povratka. Crvena linija bi definitivno bila zatvaranje slučaja Tegeltija u VSTV-u na bazi nezakonitih tvrdnji da disciplinski postupci nisu mogući i da se ono ishitreno glasanje o podršci Tegeltiji nezakonito naziva postupkom za utvrđivanje odgovornosti.
Posljedice ovakvog scenarija bi bile nemjerljive i nepredvidljive. Frustracije javnosti rastu svakog dana i one će u sociološkom smislu doći u prelomnu tačku ako se konačno zatvore vrata u VSTV-u za vođenje postupka utvrđivanja odgovornosti Tegeltije, za situaciju u kojoj je učestvovao s namjerom ili neoprezno, svejedno je.
Realno, reakcija i međunarodne zajednice posle toga može biti nepredvidljiva. VSTV je plaćen i konstruisan od strane međunarodne zajednice, čak se njihovo učešće predviđa i samim Zakonom o VSTV-u.
Pozivi za proteste ne mogu imati tako snažan efekat sve dok postoji i tračak nade da će se u zakonitom postupku raspravljati o odgovornosti predsjednika VSTV-a. Prvi podstrek protestima je dao sam Tegeltija koji je svojim izjavama u kojima se branio samo dodatno uznemirio javnost tvrdnjama da je 300, 400 puta sjedio na kafama u vezi pojedinačnih slučajeva, pa se javnost opravdano pita da li predsjednik VSTV-a može urgirati u slučajevima bez odluke Vijeća. Jedno je ostvariti kontakt s nekim, ali je drugo preduzimati radnje bez odluke Vijeća. Postavlja se pitanje da li postoji pisani izvještaj Tegeltije o tih 300, 400 sastanaka i kafa, te da li je taj angažman poznat Vijeću. Pravdajući se na televiziji da je njegov kum savjetovao da se sjedne na kafu sa Aleševićem, javnost je opet uznemirena saznanjem da nemamo svi jednak pristup pravdi, već da je za to neophodno imati uticajnog kuma i sl.
Drugi podstrek frustraciji građana je bilo ekspresno izjašnjavanje Vijeća o podršci predsjedniku bez vođenja bilo kakvog kredibilnog postupka utvrđivanja eventualne odgovornosti. To glasanje je u javnosti izgledalo kao klicanje vođi i davanje imuniteta.
Treći podstrek je bilo pojavljivanje video snimka, koji VSTV nije konstatovao niti je poduzeo neke dodatne radnje nakon pojavljivanja snimka.
Mali poticaj da postoji nezavisnost pravosuđa je dao Ured disciplinskog tužioca podizanjem disciplinske tužbe, ali je ta nada u ekspresnom i nekredibilnom postupku sasječena u korijenu tako što je odbačena kao nedopuštena od strane prvostepene disciplinske komisije (čemu je uglavnom i posvećena ova cijela analiza).
U tom trenutku je pritisak bio na plećima disciplinskog tužioca i javnost je bila podjeljana 50:50 da li da vjeruje u ozbiljnost i odlučnost disciplinskog tužioca ili da vjeruje da je i on dio farse.
Nakon ulaganja žalbe na prvostepenu disciplinsku komisiju, disciplinski tužilac je postupio i hrabro, ali i u svom interesu. Bio bi vjerovatno zapamćen po lošem za sva vremena da je odustao od tužbe i izgubio bi trajno svaki profesionalni kredibilitet i dignitet.
Sada je vruć krompir kod drugostepene disciplinske komisije, gdje smo se svi zajedno približili toj crvenoj liniji. Lako je primjetno da jedna osoba koja stvori problem i ne želi da preuzme odgovornost za svoje postupke, za sobom u rizik i neprijatne situacije povlači i mnoge druge karijere. Javnost ne zna trenutno koje su to osobe u drugostepenoj komisiji, a možda je i bolje da to ostane nepoznato dok traje odlučivanje, da ljudi mogu na miru da promisle o svemu. Ako odluče samo da potvrde odluku prvostepene disciplinske komisije, onda su stavili tačku na pravosuđe u BiH, jer u tom slučaju bi ostao gorak ukus u javnosti da nije bilo moguće ni provesti postupak utvrđivanja odgovornosti Tegeltije, pa makar na kraju bio i oslobođen. U sociološkom smislu, ovakav razvoj događaja bi u javnosti bio shvaćen ili kao momenat za odlazak u apsolutnu apatiju i malodušnost ili bi otišao u suprotnom pravcu uzavrelih osjećanja. Bez želje da stavljamo dodatni pritisak na članove drugostepene komisije, ali činjenično stanje je da su te tri osobe sada bitnije u državi i od članova Predsjedništva, Vijeća ministara, parlamentaraca i Visokog predstavnika.
Ako odluče da omoguće utvrđivanje odgovornosti, javnost će ipak na taj način nešto dobiti od pravosudnog sistema i tračak nade u kredibilnost pravosuđa će se održati. Važno je napomenuti da je najgori scenario ako se nikakvi postupci ne provedu, a u suprotnom u provedenim postupcima kroz izvođenje argumenata se može odlučiti i ovako i onako, pa čak da Tegeltija dobije i neku opomenu koja mu ne bi pomrsila sve konce u karijeri, to je ipak manje frustrirajuće i manje dramatično nego ovako kada se stvara oreol nedodirljivosti oko predsjednika VSTV-a.
Iskreno vjerujemo da svi članovi Vijeća nisu dovoljno promislili o svim zakonskim aspektima jer po prvi put trebaju da se suoče sa situacijom koja se nikad prije nije desila. Nikad do sada VSTV nije imao postupak ni protiv jednog člana Vijeća, a sada se radi o predsjedniku Vijeća. To jeste unikatna situacija koja se ne može šablonski rješavati, naprosto jer je jedinstvena. Zbog toga vjerujemo da je Vijeće i postupilo onako nezgrapno kada se glasalo o povjerenju Tegeltiji dan nakon pojave prvog teksta, jer je to ipak bilo šokantno i članovi Vijeća nisu znali kako da reaguju u takvoj situaciji. Stavljeni su bili pred svršen čin.
Sad je vrijeme da svi hladne glave sarađujemo i učimo na ovom slučaju kako bi se VSTV unaprijedio. Preduslov za ovaj pristup je provođenje kredibilnih internih postupaka za utvrđivanje odgovornosti, pažljivo vaganje argumenata za i protiv odgovornosti zbog pomenute situacije i eventualnog kršenja kodeksa, izrada iscrpnih obrazloženja i validne argumentacije za odluku o odgovornosti ili nevinosti Tegeltije po provedenim disciplinskim postupcima. Javnost nije ni luda ni glupa i uvijek će prihvatiti rješenja koja su legalna, zdravorazumska i koja ne vrijeđaju inteligenciju.
Snažno podržavamo sve članove VSTV-a da sagledaju širu sliku ove situacije i donesu odluke u najboljem interesu pravde, opšteg interesa, povjerenja javnosti i reputacije Visokog sudskog i tužilačkog vijeća u BiH.
U slučaju interesa VSTV-a da šire i detaljnije aspekte analize predočimo kroz razgovor i odgovorimo na eventualna pitanja, molimo Vas da nas bez oklijevanja kontaktirate.
S poštovanjem,
Bojan Bajić, predsjednik
Forum za etiku i usklađenost u BiH
West East Forum for Ethics and Compliance
e-mail: info@wefec.org; bojan.bajic@wefec.org;
www.wefec.org; Mob.: + 387 (0) 65 402 211;
