Slučaj nepotpisanih mjenica
Oko brzorastuće IT industrije u BiH postoji izgrađen oreol modernosti, uspjeha, preduzetništva, inovativnosti i poslovanja po zapadnjačkim tržišnim principima. Posebno na ovim principima insistiraju one domaće IT kompanije koje sarađuju sa svjetskim IT gigantima kao što su Google, Apple, Uber, itd. Uslovi za rad u tim kompanijama znatno su bolji nego što je to prosjek u drugim BiH industrijama, i to ne samo kada govorimo o iznosu plate, već i ukupnoj radnoj atmosferi u kojoj uposlenici tokom rada mogu da igraju stoni tenis, opuštaju se u masažnim foteljama, imaju fleksibilno radno vrijeme ali i da jedu zdravu hranu na račun kompanije.
Ovakvu IT industriju u BiH vode uglavnom mladi vizionari potkovani vrhunskim tehničkim znanjima koji razumiju kako moderni svijet funkcioniše i koji predstavljaju dokaz da BiH ima mlade ljude koji mogu da povuku cijelu ekonomiju naprijed. Kada se ovaj potencijal uporedi sa alternativom aktuelnih lidera u Bosni i Hercegovini koji uglavnom dolaze iz miksa socijalističko-nacionalističkog mentaliteta, opterećenih korupcijom u tranzicionom periodu, tada još više mladi preduzetnici iz IT sektora dobijaju na značaju kao potencijalna budućnost i nada naše zemlje.
Međutim, kao što to često biva kod nas, balkanska kultura u kojoj svi odrastamo i živimo uzima danak i među onim biznis liderima koji na tehničkom nivou uspješno sarađuju sa najvećim tehnološkim kompanijama na svijetu. Balkansku poslovnu kulturu baš i ne odlikuje povjerenje, profesionalizam, poštovanje date riječi i preuzetih obaveza, fair play, iskrenost prema poslovnim partnerima, i sl. Da li će balkanska (ne)kultura pojedinaca uspjeti dugoročno da ugrozi cijelu industriju, uključujući onaj većinski dio koji drži do poslovne etike i integriteta, to ponajviše zavisi od odlučnog stava cijele IT scene koja bi trebala da putem samoregulacije definiše visoke standarde poslovne etike za sve pojedince i kompanije u industriji i ogradi se od takvih ‘trulih jabuka’.
BiH javnosti je poznat slučaj proizvođača jabuka koji su nekoliko puta trpili finasijske gubitke zbog sankcija koje je Rusija uvela BiH, a sve zbog nekolicine proizvođača koji su pokušali da prevare Rusiju tako što su jabuke uvozili iz Poljske, prepakivali i predstavljali kao domaće bh. jabuke. Ukoliko ne prepozna i od sličnih slučajeva se na vrijeme ne ogradi, ovakva sudbina jednog dana može zadesiti i izvoznike softvera u BiH, a naročito što većinu softvera BH kompanije izvoze u Ameriku i zapadnu Evropu koje rigorozno kažnjavaju tržišne prevare, korupciju, lažne deklaracije i sl.
Slučaj prevare koji ćemo ovdje predstaviti ilustrativno pokazuje kako IT industrija u BiH pod hitno mora razvijati koncept poslovne etike usklađen sa međunarodnim poslovnim standardima, ili će u suprotnom od zapadnih regulatora vrlo brzo doći pod udar.
Radi univerzalnosti poruke ovog teksta nećemo predstavljati imena i prezimena aktera, a svi podaci koji su izneseni su zasnovani na dokazima.
Riječ je o dva poslovna Partnera koji dugi niz godina sarađuju na razvoju domaće IT kompanije u BiH koja izrasta u pravog giganta sa respektabilnim klijentima na zahtjevnom američkom tržištu. Jedan partner je većinski vlasnik kompanije, koga ćemo nazivati Partner A, a drugi partner je dugogodišnji prvi saradnik i manjinski vlasnik, koga ćemo nazivati Partner B. Od osnivanja kompanije 2000. godine Partner A je 100% vlasnik, a Partner B prvi direktor sve do 2003. godine. Nakon toga, 2003. godine Partner A preuzima direktorsku poziciju, a Partner B postaje zamjenik direktora bez ograničenja i iste godine postaje vlasnik 36% kompanije. 2009. godine vlasnički udio Partnera B se povećava na 47%. Stvari su tako funkcionisale do 2015.godine, kada Partner A odlučuje da se odseli u inostranstvo kako bi tamo osnovao nove firme u kojima bi oba Partnera takođe dijelili vlasništvo.
Tada Partner A postavlja Partnera B za direktora firme, a on se odseljava sa porodicom u inostranstvo. Međutim, Partner A je vrlo brzo uočio da Partner B sve više odbija da uvaži njegovo mišljenje kao većinskog vlasnika, te da boravak u inostranstvu i udaljenost od svakodnevnog poslovanja polako de facto izmiču kompaniju iz njegovih ruku. Tada kreću sukobi i rasprave, koji kulminiraju sredinom 2017.godine. Partner A dolazi u kompaniju i kao većinski vlasnik pokušava da razriješi situaciju. Bez obzira što je većinski vlasnik kompanije i što je formalno-pravno u poziciji da Partnera B razriješi dužnosti, to u IT kompanijama nije baš tako jednostavno. Izostanak Partnera A u svakodnevnim operacijama u kompaniji doveo je do toga da je Partner B preuzeo kontrolu nad svim procesima koji su mu bili povjereni a onda odbio da informacije o procesima proslijedi Partneru A kada je on to kao većinski vlasnik zahtjevao. Partner A kao većinski vlasnik više nije imao predstavu o tome šta se u kompaniji dešava.
Partner A tada procjenjuje da je njegov odlazak u inostranstvo ipak ostavio trajne posljedice na njegovu poziciju u kompaniji, da bi dalje produbljivanje sukoba i tjeranje ‘mak na konac’ uništilo firmu, te da bi bilo najracionalnije da on proda svoj vlasnički udio od 53% Partneru B. Ispostavilo se da je onaj koji vlada procesima u kompaniji ustvari vlasnik kompanije, bez obzira šta piše u papirima.
Partner B tada kupuje 53% vlasništva od Partnera A i odlaze kod notara da sačine ugovor. Tada nastaje prevara Partnera B ne samo nad Partnerom A nego i nad notarom. Dogovor je bio da ¾ cijene Partner B isplati odmah, a da za preostalih ¼ cijene notaru dostavi mjenice kao garanciju da će preostali dio biti isplaćen Partneru A do 30.04.2019.godine. Obzirom da je kompanija vrlo profitabilna sa skoro 3 miliona KM iskazanog profita samo u 2018.godinu, ¼ preostalog duga je veoma značajan novčani iznos, te kako je za isti iznos prevaren i notar, ova se prevara smatra jednom od najvećih prevara nad notarima u BiH ikad.
Nakon izvršene uplate prvih 3/4 duga te uručivanja bjanko potpisanih mjenica, Notar je bio obavezan da Partneru B isporuči notarske isprave s kojima se on može u sudu upisati kao 100% vlasnik kompanije. Partner A je potvrdio notaru da je uplata prvih ¾ iznosa izvršena, nakon čega je Partner B došao kod notara, potpisao mjeničnu izjavu i dostavio mjenice. Notar je tom prilikom sačinio zapisnik o preuzimanju mjenica, prilikom čega je serijske brojeve mjenica evidentirao u zapisniku, nakon čega su mjenice upakovane u zapečaćenu kovertu i odložene u sef kod notara. Partner B je tako preuzeo ovjerene notarske isprave i s istim u sudu, poslije ćemo shvatiti, putem prevare izvršio upis sebe kao 100% vlasnika.
Nakon ovog događaja je Partner A mirno čekao 30.04.2019.godine da mu bude isplaćena preostala ¼ cijene od prodaje 53% vlasničkog udjela.
Međutim, Partner B angažuje advokate i 19.04.2019.godine (11 dana prije dospijeća ¼ duga) podnosi Općinskom sudu u Sarajevu prijedlog za određivanje sudske mjere osiguranja zajedno sa prijedlogom za određivanje privremene mjere osiguranja kojom od suda traži da se prolongira obaveza plaćanja ¼ duga i da sud zabrani notaru da Partneru A uruči gore pomenute mjenice. Sud ekspresno reaguje i 23.04. odbija zahtjev Partnera B za privremenu mjeru osiguranja, konstatujući da je zahtjev i obrazloženje Partnera B neosnovano. Radi šire javnosti važno je objasniti razliku između privremene i sudske mjere osiguranja. Ukoliko sud utvrdi da je zahtjevana privremena mjera osnovana, može ju donijeti i bez prethodnog saslušanja druge strane. Za razliku od privremene, prije donošenja sudske mjere, sud je dužan saslušati argumentaciju druge strane. Odmah nakon odbijanja privremene mjere, Partner B obavještava sud da odustaje od traženja sudske mjere i da suštinski ne želi da se suoči sa argumentima Partnera A. Obzirom da ga je sud obavjestio o tome da je zahtjev Partnera B za sudsku mjeru podnijet, Partner A par dana prije isteka roka za plaćanje prvi put doznaje da Partner B pokušava izbjeći obavezu plaćanja duga.
Tako je došao 30.04.2019.godine, ali uplata od strane Partnera B ipak nije izvršena.
Partner A 03.05.2019.godine šalje svoje advokate kod notara da preuzmu mjenice, kako bi kod banaka izvršio naplatu svog potraživanja. Međutim, prilikom otvaranja zapečaćene koverte je utvrđeno da mjenice uopšte nisu potpisane od strane Partnera B, pa su samim tim neupotrebljive. Shvativši to, notar poziva telefonom Partnera B da dođe i potpiše mjenice, što ovaj odbija da uradi. Notar se nakon toga odlučuje da se pismeno obrati Partneru B i to čini 07.05.2019.godine, kada ga obavještava da je potpisivanje mjenica njegova ugovorna obaveza, te da će eventualno odbijanje da se mjenice potpišu smatrati prevarom nad Partnerom A ali i nad samim notarom. Partner B upućuje odgovor 08.05. i lažno saopštava notaru da je u sporu sa Partnerom A (iako je sud odbio traženu privremenu mjeru nakon čega je Partner B obustavio spor pred sudom i nije podnio tužbu, kako smo gore već pojasnili ovu situaciju, tako da u tom trenutku nije postojao nikakav spor, već samo obaveza Partnera B da isplati preostalu ¼ duga). Nakon što je notara Partner B slagao da je u sporu sa Partnerom A, beskrupulozno ga je uputio da se obrati njegovim advokatima, prilikom čega je izbjegao da pruži bilo kakvo objašnjenje zašto je podmetnuo nepotpisane mjenice.
Iako vidno prevaren, sa svim materijalnim dokazima na svojoj strani, zahvaljujući sporosti našeg tužilaštva i sudstva, Partner A će pravno rješenje sudskog spora koji je bio primoran pokrenuti, čekati narednih 4 do 5 godina. Neefikasno sudstvo i tužilaštvo veoma često pojedincima i organizacijama daje dodatni podstrek za činjene raznih prevara.
Na zapadu su ovakve situacije nezamislive, u prvom redu zbog efikasnosti sudova koji to mnogo brže rješavaju, ali i zbog reputacionog rizika kojem bi se izložili svi pojedinci ili organizacije koje su sklone prevarnim radnjama.
Nažalost, u BiH je to vrlo česta pojava, da osobe bez integriteta kao što je to Partner B u ovom slučaju, zapravo unaprijed računaju na sporost pravosuđa i slabosti pravne države, i onda sa namjerom guraju poslovne partnere i saradnike u iscrpljujuće sudske procese. Takvo ponašanje doprinosi toksičnoj atmosferi na tržištu gdje niko nikome ne smije niti može vjerovati, iako je pitanje povjerenja ključno pitanje dobre poslovne klime bilo gdje u svijetu.
Jasno je da je Partner B prevarnim radnjama direktno ugrozio legitimne interese Partnera A, ali je isto tako beskrupolozno ugrozio i poziciju notara, koji takođe može osjetiti značajne posljedice zbog toga što nije bio dovoljno oprezan prilikom preuzimanja mjenica. Vjerujemo da je, zasjenjen modernošću i uspješnošću mladog IT biznismena, koji ima poslovnu saradnju sa velikim američkim IT gigantima, notar predpostavio da isti ima visoke moralne principe te nije obratio dužnu pažnju detaljnoj provjeri dostavljenih dokumenata.
U prilog činjenici da prevaranti generalno ne biraju sredstva u ostvarenju svojih ciljeva i da se rijetko zaustavljaju na činjenju jedne prevare, upućuje i informacija da je Partner B, odmah po kupovini udjela od Partnera A, jednoj grupi uposlenika obećao udio u vlasništvu kompanije, ne spominjući im da je 95% vlasništva već stavio pod hipoteku te ne potpisujući s njima bilo kakav formalni dokument. Ovom prilikom ne želimo tvrditi niti kvalificirati Partnera B kao prevaranta u smislu krivičnog zakona, jer je to posao nadležnih organa, ali se zato na polju poslovne etike ovakve sporne i štetne prakse moraju na vrijeme alarmirati i putem industrijskih kodeksa sankcionirati.
Očigledno je da svijest o važnosti reputacije i rizicima koje izostanak iste nosi, kod nas ponekad nije prisutna čak ni kod ozbiljnih poslovnih ljudi. Zapadni, razvijeni svijet je utemeljen na istini. Reputacija koju tokom života izgradi svaki pojedinac ili organizacija je ključ koji otvara ili trajno zatvara sva vrata.
Slučaj poštenih proizvođača jabuka u BiH koji nisu reagovali kad su primjetili da pojedinci krše standarde poslovne etike i koriste se prevarama u poslovanju, pokazuje da se u svakoj industriji moraju odvojiti oni koji poštuju fair play pravila od onih beskrupoloznih. Ukoliko inudstrija to nije u stanju uraditi kada jedan njihov član načini prevaru, ova se istog trenutka prelije na cijelu industriju
Nadamo se da će IT sektor imati snage i mudrosti da se distancira od prevarnih praksi koje očigledno ne zaobilaze ni ovu za BiH naprednu industriju.
*Net Consulting d.o.o. prati i analizira poslovne procese i prakse, sporne poslovne odnose, upravne i sudske postupke, te utvrđuje neregularnosti na štetu legitimnih poslovnih interesa klijenata. Ovaj tekst je objavljen uz saglasnost partnera A kao oštećene strane u ovoj situaciji. Net Consulting d.o.o. se uvjerio u istinitost svih navoda u tekstu kroz uvid u dokumentaciju i druge materijalne dokaze.
