Analiza slučajeva, izvještaji i kampanje u oblasti etike i usklađenosti.

NOVA POBJEDA ETIKE U PRAVOSUDNOJ LAKRDIJI BIH

SLUČAJ: Tomislav Ljubić – Glavni kantonalni tužilac TK

Piše: Bojan Bajić, javni zastupnik za etiku i reputaciju
(Public Ethics Defenders)

Kao javni zastupnik ugrožene strane u slučajevima kada različiti državni dužnosnici krše zakone, očekuju mito i poklone, ponašaju se neprofesionalno i neetično, kada bahato i arogantno nanose štetu legalnim i legitimnim pravima treće strane, kada štite ‘kolege’ prestupnike kako bi zataškali slučaj na štetu treće strane, kada manipulišu i namjerno krivo tumače zakone i propise, tada slučajevima pristupam u tri faze:

Prva faza: trudim se da problematičnim tužiocima, sudijama, poreznicima, različitim inspektorima i drugim državnim službenicima pomno i dobronamjerno predstavim slučaj i prava ugrožene strane, da predstavim argumente kako problematični državni službenik krivo interpretira zakone i propise, te naravno da pokušam da urazumim bahatu stranu i upozorim da u slučaju nastavka odmazde nad ugroženom stranom ni mi nećemo sjediti skrštenih ruku; U ovoj fazi obavezno obećam bahatoj strani da ću jednog dana zakucati na njihova internetska vrata i tražiti njihovu odgovornost za štetu koju kane prouzrokovati svojim nezakonitim ponašanjem;

Druga faza: uporno i konzistentno javno iznošenje istine o slučaju, argumentovano pobijanje svih manipulatorskih tvrdnji i praćenje svakog nezakonitog koraka koji preduzima neetični državni službenik, ako treba i godinama u kontinuitetu;

Treća faza: dokazivanje svih tvrdnji pred nadležnim organima, prilikom čega se ostvaruje pobjeda ugrožene strane u procentu od 100% slučajeva;

Nakon ove tri faze, dolazi ona najdraža, a to je da se pokuca na internetska vrata neprofesionalnih državnih činovnika koji su svojim mutnim radnjama proizveli nemjerljive štete ugroženoj strani, da im se uporno ponavljaju riječi iz presude, prilikom čega se isti preveniraju u njihovoj nakani da se slučaj stiša i da ih javnost zaboravi.

Ovom prilikom sa zadovoljstvom kucam na vratima Glavnog kantonalnog tužioca Tuzlanskog kantona g.Tomislava Ljubića, zbog podizanja namontirane, neosnovane i manipulatorske optužnice u 2015.godini protiv poštene, čestite, ispravne firme ‘Tuzla kvarc’ iz Tuzle i još poštenijeg većinskog vlasnika i direktora firme Smaila Velagića, te da upoznam cijelu javnost sa prvostepenom presudom Suda u Tuzli koja je potvrdila sve što smo bahatoj strani govorili na samom početku, te u kojoj je veoma kvalitetno i slikovito obrazložena loša namjera, nestručnost i arogantnost diskreditovanog tužioca Ljubića, ali ujedno i obrazložen putokaz za sve sudije i tužioce koji imaju dilemu da li se trebaju ponašati etično i profesionalno u svom poslu.

U prilogu ovom tekstu čitaocima ću priložiti cijelu presudu na individualno studiranje i proučavanje, kako bi i na ovaj način poslali poruku da nedodirljivi moćni državni činovnici u BiH ne moraju biti nedodirljivi ako se slučaju pristupi sa velikom upornošću, pa ću u ovom tekstu napraviti samo kratki osvrt na slučaj.

Naime, firma ‘Tuzla kvarc’ je od šesdesetih godina prošlog vijeka uknjiženi vlasnik tri koncesiona polja u Tuzli. Tokom tranzicije posle zadnjeg rata su radnici (oko pedesetak rudara) i stari pošteni direktor Velagić napravili zajednički dogovor da privatizuju firmu i tako su i uradili. Po novom zakonu iz 2005.godine se uvodi pravilo da nadležno ministarstvo mora izdati koncesionu dozvolu za eksploataciju rude, bez obzira što je ‘Tuzla kvarc’ već decenijama uknjiženi vlasnik zemlje i što niko drugi bez saglasnosti ‘Tuzla kvarca’ ne može dobiti koncesionu dozvolu. I to nije sporno.

Dobijaju prvu petogodišnju koncesiju sa trajanjem do 2010.godine, zajedno sa svim drugim koncesionarima u TK, što broji nekoliko desetina firmi, među kojima i ‘Kreka’ i drugi. Po isteku prvih pet godina pokreću proceduru za dobijanje koncesije za narednih 5 godina. Tada na scenu stupa pomoćnik ministra energetike i rudarstva u TK, g.Bahir Imamović, koji je vidio svoju šansu za zaradu mimo redovne plate, a sve u komplikovanoj proceduri obnove koncesije.

Bahir počinje da reketira brojne kompanije. Princip je jednostavan, moraš platiti reket inače Bahir obećava koordinirano maltretiranje od strane inspekcija i drugih upravnih organa. Pojedini plaćaju da ne bi bili izloženi odmazdi sistema.

Stari i pošteni većinski vlasnik i direktor Tuzla kvarca g.Smail Velagić i njegov sin, isto tako pošteni i čestiti g.Zlatan Velagić, u tom trenutku zamjenik direktora ‘Tuzla kvarca’, odlučuju se da urade onako kako im porodična čast nalaže, a to je da odbiju korumpiranog državnog službenika. Tada je počela nezamisliva koordinirana akcija institucija na uništenju firme i 50 rudara i njihovih porodica, koji su ostali složni do kraja sa svojim poštenim direktorom, ali su kao u filmu, bili izloženi spektakularnim i šupljim upadima specijalnih policijskih jedinica u krug firme, trpjeli lažne porezne i inspekcijske naloge, bili izloženi lažnom medijskom linču od strane tendencioznog novinara javnog rtv servisa (u budućnosti ćemo pokucati i na njegova vrata da ga podsjetimo na presudu za klevetu), te nebrojene druge namještene akcije koje neću ovom prilikom nabrajati. Čitaoci se mogu lako detaljnije upoznati sa metodologijom odmazde sistema tako što na google ukucaju ključne riječi za pretragu: Tomislav Ljubić, Bahir Imamović, Tuzla kvarc, Smail velagić, Zlatan velagić, COD Luna, Bojan Bajić.

Zlatan Velagić prijavljuje SIPI korumpiranog Bahira Imamovića, organizuje se akcija primopredaje mita i SIPA po nalogu državnog tužilaštva hapsi Bahira Imamovića. Zlatan Velagić tada izjavljuje SIPI da nema povjerenja u glavnog kantonalnog tužioca Tomislava Ljubića, tako da se hapšenje dešava bez njegovog znanja.

 

 Bahir Imamović broji obilježene novčanice 

Velagići smatraju u tom trenutku da je problem riješen, što se ubrzo manifestuje kroz donošenje odluke Vlade TK o odobravanju koncesije. No, međutim, pakao koji je do tog trenutka preživio ‘Tuzla kvarc’ je minoran, u poređenju šta se nakon toga desilo.

Na scenu stupa glavni kantonalni tužilac Tomislav Ljubić. U želji da zaustavi dobijanje koncesije, podiže lažnu optužnicu protiv ‘Tuzla kvarca’ za tešku krađu i javno na skupu pred zvaničnicima Skupštine i Vlade TK iznosi prijetnju da će onaj koji izda koncesiju ‘Tuzla kvarcu’ imati posla s njim. Nikad kao javni zastupnik ‘Tuzla kvarca’ u ovom slučaju nisam saznao da li Ljubić eventualno u ladici drži neke spremne optužnice ili ima neku drugu moć nad Vladom TK, uglavnom, bilo kako bilo, Vlada TK je dobro shvatila ovu prijetnju i ekspresno u roku od 7 dana nezakonito poništila prethodnu odluku.

Pakao koji je nastupio nakon toga zbog sumanutih akcija tužioca Ljubića, ali i žestokog odgovora s naše strane na svaku njegovu glupost, o čemu su izvještavali mediji na svim kontinentima i snimani filmovi koji su prikazivani širom svijeta kao eklatantan primjer zloupotrebljenog državnog sistema okrenutog protiv jedne firme, bio je jasan signal domaćim i stranim investitorima da bježe od BiH u širokom luku. Veliki broj investitora je odustao od BiH nakon ovog slučaja.

U presudi možete detaljno proučiti paradoksalnost kvalifikacije ‘teška krađa’ i demaskiranje tužioca Ljubića od strane sudinice Ljiljane Stevanović, koja je maestralno elaborirala presudu datiranu na 14.2.2019.godine (koju je iz nama nepoznatog razloga ‘Tuzla kvarc’ dobio tek prije kratkog vremena), a ovdje u tekstu samo ukratko predstavljam suštinu optužnice:

Naime, svi koncesionari u TK su u dogovoru sa Vladom TK nastavili eksploataciju dok se ne prevaziđu problemi sa dodjelom novih petogodišnjih koncesionih dozvola. Za to vrijeme su koncesionari vodili evidenciju o iskopanoj rudi. ‘Tuzla kvarc’ je tako redovno izvještavao Ministarstvo koliko je rude svaki dan iskopao, tu rudu je ubacivao u proizvodnju, po svakom kubnom metru pravio kalkulaciju raznih plaćanja državi, iste obaveze prijavljivao nadležnim organima, te kroz finalni proizvod koji je izlazio na tržište vršio obračun PDV-a i isti uplaćivao državi.

Tužilac Tomislav Ljubić je u ovoj situaciji ustao sa optužnicom sa tezom da ‘Tuzla kvarc’ vrši tešku krađu rude i ostvaruje nezakonitu korist za preduzeće, a svakom srednjoškolcu srednje upravno-birotehničke škole je jasno da je kvalifikacija teška krađa posebno drsko i planirano umišljajno djelo prilikom čega se pokretne stvari otuđuju obijanjem, provaljivanjem ili drugim savlađivanjem većih prepreka da se dođe do stvari iz zatvorenih zgrada, soba, blagajni ili drugih zatvorenih prostorija ili prostora (Član 287, stav 2, tačka (a) KZ FBiH)…, prilikom čega je Tomislav Ljubić u svojoj gluposti pokušao da dokaže da u BiH postoji posebna vrsta lopova, u cijelom svijetu unikatna, koji obavljaju tešku krađu tako što Ministarstvu i Vladi kao vlasnicima predmetne rude svaki mjesec šalju zapisnik koliko su im rude ukrali, na ukradenu rudu obračunavaju i plaćaju porez, te u više navrata šalju molbu Vladi da im se fakturiše koncesiona naknada na ukradenu rudu, što Ministarstvo ne čini (čitaj: korumpirani Bahir Imamović u ime Ministarstva) pravdajući se raznim birokratskim glupostima.

 Film ‘Cijena pravde’, prikazivan širom svijeta

Važan momenat u našoj kampanji odbrane ‘Tuzla kvarca’ je nastupio nakon gostovanja tužioca na lokalnoj televiziji u Tuzli, kada smo shvatili da tužilac brka osnovne postulate obligaciono-pravnih odnosa s jedne strane i krivične odgovornosti s druge strane, nakon čega smo precizno znali kojom strategijom se tužilac treba u stručnoj pravnoj javnosti predstaviti kao nestručan i nedorastao funkciji koju obnaša, a samim tim i kao vrlo opasan i štetan po društvo. On je na pitanje novinara u vezi slučaja ‘Tuzla kvarc’ odgovorio, parafraziram: ‘javnost nije pravilno informisana o ovom slučaju, jer s jedne strane je tačno da je pomoćnik ministra reketirao ‘Tuzla kvarc’ i uhapšen sa obilježenim novčanicama u iznosu od 10.000 KM u rukama, i to nije sporno, isti će odgovarati, ali ako pogledate da s druge strane ‘Tuzla kvarc’ duguje nekoliko stotina hiljada maraka koncesionih naknada (kasnije se ispostavilo nešto preko 100 hiljada KM), postavlja se pitanje zašto javnost ne uporedi ova dva iznosa, jer je očigledno da ‘Tuzla kvarc’ nanosi mnogo veću štetu državi.

Tužilac Ljubić je u ovoj izjavi pobrkao i babe i žabe, jer je 10.000 KM krivično djelo uzimanja mita, za šta se ide u zatvor, a imanje evidentiranog i prijavljenog duga prema nekome, pa makar se radilo o milionima duga poreza ili naknada, je pitanje obligacionih odnosa i izvršnih postupaka blokade računa i pljenidbe imovine, odnosno klasične naplate potraživanja. Tužilac nije razumio da ‘Tuzla kvarc’ nije utajio svoje obaveze, nego je jednostavno bio dužan jedan iznos koji je sam uredno prijavio državi, nemjerljivo manji od drugih koncesionara koje Ljubić nije teretio, te da to nema nikakve veze sa krivičnim postupkom.

 Izjave tužioca Tomislava Ljubića za pamćenje i analizu uzroka slabosti pravosuđa u BiH                             

U svakom slučaju, sudinica Ljiljana Stevanović je sve to krajnje profesionalno i kvalitetno elaborirala, na način koji je neoboriv od viših instanci, izuzev ako više pravosudne instance ne budu korumpirane u svom radu. Koristim ovu priliku da sudinici Stevanović čestitam na profesionalnom dostojanstvu i odbrani časne sudijske funkcije, nadajući se da će njene kolege širom BiH slijediti ovaj svijetli primjer profesionalizma i odvažnosti.

Epilog slučaja:

Velagići i rudari sačuvali svoj obraz, ‘Tuzla kvarc’ se izvukao i preživio jednu od najvećih svjetskih tortura sistema nad kompanijom koja je prijavila korupciju;

Bahir Imamović, korumpirani pomoćnik ministra, pravosnažno presuđen za korupciju, odležao zatvorsku kaznu, trenutno uživa ‘zasluženu’ penziju;

Tomislav Ljubić, još uvijek je glavni kantonalni tužilac, na prvi pogled još uvijek netaknut i moćan, ali ne može mu biti lako dok čita ovu istinu, a mi mu obećavamo da ćemo ga još dugo podsjećati na zločin koji je počinio sve dok se javno ne izvine žrtvama, nakon čega možemo razgovarati koja je to zadovoljavajuća odgovornost koju mora preuzeti;

Ured disciplinskog tužioca VSTV-a, koji se oglušio na sve prijave koje su dobili protiv Ljubića u ovom slučaju i javne pozive i apele da nešto preduzmu i zaustave ovog opasnog birokratu, sljedeći su koji će morati i trebati odgovoriti javnosti zašto štite ovakve kadrove u pravosuđu, koji montiranim optužnicama troše kapacitete pravosuđa i izazivaju bespotrebne sudske troškove na teret budžeta;

Omer Hasanović, novinar magazina ‘Mreža’ na FTV-u, koji je tada pravio najmonstruoznije montaže protiv ‘Tuzla kvarca’, koje su sadržavale toliku količinu laži po prilogu, koje ovom prilikom ne želim citirati kako ne bih Velagiće i radnike ‘Tuzla kvarca’ vraćao u traumu koju su preživjeli zbog ovog novinara, o čemu već postoji prvostepena presuda za klevetu, koja dokazuje da su svi prilozi, od prve do zadnje sekunde bili lažni;

BiH izgubila mnoge investicije zbog poruke ovog slučaja da u BiH vlada opšte bezakonje i totalna pravna nesigurnost za biznis;

Mnogi javni službenici nisu izvukli pouku iz ovog slučaja, ali zato pojedini jesu, a neki od njih su mi se i javili sa riječima da polako prolazi vrijeme bahatosti sa strane pozicija birokratske moći, a da sve više jača otpor ugroženih strana koje postaju svjesne da snishodljivost prema državnim službenicima koji zloupotrebljavaju javne ovlasti nije rješenje;

Ovaj tekst nipošto ne treba da bude shvaćen kao generalna osuda javnih djelatnika, jer je pošteno reći da ogromna većina radi i želi da radi svoj posao odgovorno i pošteno.

Presuda

Vezani članci

Podijelite ovaj tekst

Facebook
Twitter
LinkedIn

Istaknuti slučajevi

Vijesti

O nama

Etika.ba je portal namijenjen stručnoj javnosti koja je zainteresovana za više standarde etike i usklađenosti propisa u poslovnom sektoru, sistematsko i objektivno praćenje sudskih, upravnih i drugih postupaka a kako bi osigurali fer i pošten tretman prema svim akterima na tržištu BiH. U javni prostor donosimo analize o konkretnim slučajevima s posebnim fokusom na poštivanje etičkih standarda prilikom vršenja javne dužnosti a čime doprinosimo ispunjavanju misije Etika.ba

Copyright ©2020 Etika.ba ® Sva prava zadržana.