Net Consulting Sarajevo je zaustavio jednu od najvećih zloupotreba i rizika koruptivnog ponašanja u pravosudnoj zajednici u Bosni i Hercegovini pišući serijal tekstova pod nazivom “poslovno-pravosudni skandal”. Nedugo zatim, mostarska sutkinja (gdja.Nina Ratkušić) kroz tužbu za klevetu protiv Net Consulting-a pokušava opravdati godinu dana nerada “prozivajući” svoje kolege sudije i saradnike.
U “poslovno-pravosudnom skandalu”, koji sadrži deset tekstova zasnovanih na materijalnim dokazima, Ratkušić je navedena kao sutkinja koja je preuzela predmet izvršenja čija je vrijednost više desetina miliona maraka i “držala ga u ladici” više od 13 mjeseci bez obzira na hitnost postupanja.
Putem tekstova “poslovno-pravosudnog skandala” riješen je predmet izvršenja tako što je zamijenjena sutkinja Ratkušić, protiv koje je Ured disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV-a) pokrenuo disciplinski postupak zbog nemara ili nepažnje u vršenju službenih dužnosti (član 56. tačka osam Zakona o VSTV-u), a na osnovu disciplinske prijave koju je podnio Net Consulting. U prijavi i tekstovima je između ostalog ukazano na neetično ponašanje koje je dovelo ili može dovesti do koruptivnog ponašanja u Općinskom sudu u Mostaru, a protiv kojeg se najprije moraju boriti pravosudne institucije unutar svojih redova kako bi izgradili nezavisno pravosuđe kao jedan od osnovnih temelja jedne države.
U tužbenom zahtjevu za klevetu protiv Net Consultinga i četiri uposlenika, vrijednosti 10.000 maraka, sutkinja Ratkušić je ustrajna u tvrdnji da je iznesen “neistinit” sadržaj i da joj je nanesena šteta kao javnoj osobi.
U odgovoru na tužbu bavit ćemo se “neistinitim” tvrdnjama ali ono što je zanimljivije jeste kako sutkinja Ratkušić otkriva postupke kolega iz Općinskog suda u Mostara, koje nikada ne bismo saznali da ona ne pokušava opravdati sebe, a što sve zajedno pokazuje namjernu ili nenamjernu nesposobnost uposlenih u pravosudnim institucijama i odaje sliku “tromog” pravosuđa.
U svojoj tužbi sutkinja Nina Ratkušić otkriva pikanterije iz Suda: “Predmetni spis je dodijeljen suprotno članovima 8. i 9. Pravilnika jer nije bila riječ o sistemskoj dodijeli niti dodijeli po odluci koja je evidentirana u CMS-u, a posebno kod činjenice što je sudija Ognjenka Škoro, koja je dužila predmet i inače raspoređena u krivično odjeljenje, te su ovom odjeljenju u rad dostavljeni i izvršni spisi radi dopune norme, pa je ista 30.10.2018. po usmenoj naredbi predsjednice suda Divne Bošnjak izdala naredbu da se predmet presignira nekome od sudija iz vanparničnog odjeljenja koje i rješava ovu vrstu postupaka”.
Tumačeći navedeno odmah dolazimo do problema jer se predmet protivizvršenja nalazi kod sudije krivičara, Ognjenke Škoro, a radi ispunjenja norme. Izvršenje/protivizvršenje jednostavno rečeno znači donošenje odluke o naplati potraživanja. Krivica za koju može biti presuđena zatvorska kazna u pravnom smislu je puno složenija i odnosi se na širok spektar od zloupotrebe položaja do djela sa smrtnom posljedicom. Sudeći prema navodima Ratkušić, sutkinja Škoro nema dovoljno predmeta sa krivicom pa joj se prebacuju predmeti naplate potraživanja. Postavlja se pitanje da li je već tada prekršen Pravilnik za automatsko upravljanje predmetima u sudovima (u daljnjem tekstu Pravilnik), a koji ima za cilj osiguranje jednoobraznog i pravilnog načina postupanja u CMS-u od svih korisnika u skladu s pripadajućim ulogama.
“ZAŠTO BAŠ MENI”
Iako radi u vanparničnom odjeljenju sutkinji Ratkušić nije jasno zašto je baš predmet njoj dodijeljen: “Na koji način je predsjednik suda ovaj spis prebacio na tužiteljicu, ostalo je nejasno, osim činjenice da je u predmetnom spisu protiv ranijih sudija koji su postupali vođeni i disciplinski i krivični postupci, te s ciljem da proizvede identične posljedice i prema tužiteljici, prema kojoj inače ima razvijen animozitet, jedino prihvatljiv razlog”.
Iz cijelog obrazloženja nameće se pitanje zašto sutkinja uopšte traži razloge zašto je njoj dodijeljen predmet izvršenja a radi u odjeljenju koje je zaduženo za tu fazu postupka (izvršenja/protivizvršenja). Argument koji Ratkušić iznosi da joj je predmet dodijeljen zbog animoziteta koji prema njoj gaji predsjednica Suda, sa teorijom zavjere da joj tako ‘smjesti’ disciplinske i/ili krivične postupke, nije dostojan digniteta jednog sudije. Sutkinja Ratkušić bi morala priložiti dokaz da je blagovremeno podnijela prijavu protiv predsjednice Suda zbog animoziteta ako bi htjela da javnost povjeruje u ove konstrukcije.
Ukoliko su njene prethodne kolege koje su radile na sporu između dvije strane, koje smo nazvali “međunarodna banka” i “domaći građevinac” postupali mimo zakonskih procedura, prekršili etičke standarde časne sudačke profesije i bili u riziku od koruptivnog ponašanja, tada treba da se protiv njih vode ne samo disciplinski nego i krivični postupci jer samo na taj način možemo imati nezavisno pravosuđe.
Sudci i sutkinje trebaju da rade u skladu sa zakonom i propisanim rokovima na predmetima koji su im dodijeljeni ali da budu i svjesni svoje uloge u društvu i izgradnji povjerenja u pravosuđe i njegov integritet. Biti sudija je čast a ne samo posao. Strah od mogućeg krivičnog ili disciplinskog postupka ne smije remetiti sudije da rade svoj posao. Ukoliko se radi u skladu sa zakonom i propisanim rokovima, barem sudije i tužioci bi to trebali da znaju, da su tada sigurni u svoje argumente.
Nadalje, ako prihvatimo tvrdnju sutkinje Ratkušić da je predsjednica Bošnjak prekršila Pravilnik a za rezultat imamo konačno da predmet protivizvršenja “doluta” do vanparničnog odjeljenja, to jest izvršnog referata, može se tumačiti kao način ispravljanja već ranije učinjenih grešaka.
Kad već predmet protivizvršenja “doluta u prave ruke” 31. 10. 2018., kada sutkinja Ratkušić navodi da je zadužila predmet, postavlja se upitnim zašto ni jednu kredibilnu zakonsku radnju ne poduzima u narednim mjesecima.
Kao obrazloženje u tužbi za klevetu Ratkušić navodi: “U predmetni spis tek 25. aprila 2019. po naredbi stručnog saradnika Vladislava Lukića dostavlja prigovor na rješenje o protivizvršenju u fazu za koju je zadužena tužiteljica, nakon pola godine od zaduženja sa navedenim spisom, iako je navedeni prigovor uložen mnogo ranije u fazu spisa kojom je zadužen stručni saradnik”.
Ako prihvatimo tvrdnju da Lukić više od pola godine “zadržava” prigovor, opravdano se pitamo zašto od volje stručnog saradnika zavisi postupanje sutkinje. Po hijerarhiji sudija je iznad stručnog saradnika ali i ako to zanemarimo nekako bi bilo logično da kad zadužite neki spis u određenoj fazi da se raspitate kod kolega koji su ranije postupali da li postoje još neki prigovori. Ako već to ne uradite onda nije jasno zašto ne poduzimate zakonske radnje u skladu s onim što imate u spisu nego čekate pola godine i zato krivite stručnog saradnika. Na kraju, nemamo objašnjenje da li je sutkinja Ratkušić zatražila sankcionisanje saradnika Lukića jer je ugrozio njen rad a i doprinio nanošenju štete strankama u postupku.
Kao daljnje objašnjenje za nerad, sutkinja Ratkušić navodi da postoji više podnesaka u CMS, koji nemaju naziv žalba, prigovor i slično, osim što je u komentaru navedeno da je riječ o prigovoru trećeg lica.
U dokazu o “popisu spisa” u kratkom opisu, prigovori su označeni kao podnesci i vežu se za imena advokata koji zastupaju strane u postupku ili treća lica a što potkrepljuje tvrdnju Ratkušić da nemaju naziv žalba ili prigovor. Ali isto tako ne umanjuje odgovornost da sutkinja ne pokazuje interesovanje i vidi na šta se odnosi neki dokument pod nazivom podnesak a nalazi se u predmetu kojim je zadužena.
TRADICIONALNO NEPOSTUPANJE
Iako sutkinja konačno ima prigovore i svjesna je kad je zadužila predmet (31.10.2018) postavlja se pitanje zašto ponovno nastavlja sad već tradiciju nepostupanja.
U periodu kada Lukić dostavi prigovor trećeg lica od 25.aprila do polovine juna 2019., sutkinja Ratkušić navodi da je više puta mijenjala evidenciju predmeta i pozivala na iznošenje u rad, ali to se nije dogodilo iz njoj nepoznatih razloga.
Nakon ovih konstatacija bi bilo opravdano postaviti pitanje da li sutkinji opstruiraju rad u Općinskom sudu u Mostaru i zašto to nije prijavila nadležnima kako bi se sankcionisalo.
Međutim, pošto sutkinja Ratkušić moguću opstrukciju rada nije prijavila nadležnima a uz to nije poduzimala radnje za rješavanje predmeta protivizvršenja više od godinu dana opravdano se može zaključiti da njoj to nije smetalo dok je trajala opstrukcija predmeta, već joj je zasmetalo tek kad je UDT podigao disciplinsku tužbu protiv nje. Posljedica toga svega je enormna šteta po jednu stranu u postupku, ali i narušena ukupna slika pravosuđa u Bosni i Hercegovini po pitanju efikasnosti rješavanja predmeta.
O neradu sutkinje Ratkušić ali i navodima koje iznosi u svoju odbranu izjasnit će se disciplinska komisija u vezi postupka koji je Ured disciplinskog tužioca pokrenuo po prijavi Net Consultinga, tako da je besmisleno što sutkinja svoj nerad i neprofesionalizam kolega koje optužuje pokušava adresirati Net Consulting-u.
Opravdano je zdravorazumski pretpostaviti da su navedene radnje u Općinskom sudu u Mostaru izvršene s namjerom odugovlačenja procedure u korist strane koja treba da nadoknadi višemilionski iznos jer je prethodno taj isti sud postupao mnogo brže.
Odugovlačenja s procedurom da li namjerna ili ne ulaze u rizik od koruptivnog ponašanja. Svako ponašanje javnog službenika koji bez opravdanog razloga odugovlači procedure ili izmišlja nove izgovore za neko postupanje ili nepostupanje predstavlja korupciono ponašanje a što je definirano u Strategiji borbe protiv korupcije, kao i Planovima integriteta koji su usvojile sve pravosudne institucije.
S obzirom na sve navedeno, kao i sve tekstove koji su pisani u sklopu poslovno-pravosudnog skandala možemo se voditi načelom “Sud poznaje pravo” (Iura novit curia) ali sudije u Općinskom sudu u Mostaru nemaju vremena da ga primjenjuju.
