U prethodnom tekstu „Mrak u sudnici 2.dio – Kolariću paniću sa Općinskim sudom u Sarajevu“ pokazali smo kako javnost nema pravo na uvid u spis i uvid u procesne odluke sudije u parničnom predmetu u kojem samo uočili procesnu grešku. Na ovaj način se od javnosti pokušava prikriti da se nezakonito rukuje sa 18 000 ličnih podataka naših građana, koji su greškom sudije iscurili preko granica BiH.
Kako izgleda nije bilo dovoljno zabraniti uvid u spis i uvid u procesne odluke sudije u predmetu koji je bio javan, a najvjerovatnije uslijed našeg kontinuiranog insistiranja za dostavljanjem podataka, donešeno je rješenje o zatvaranju ročišta za javnost.
U tekstu koji slijedi predstaviti ćemo vam kako javnost nema pravo da zna zašto su ročišta u jednom parničnom predmetu pred sudom u glavnom gradu države naprasno zatvorena za javnost. I to do okončanja postupka. U produžetku čitajte kako su Slađana Radović (službenica za informisanje) i Janja Jovanović (predsjednica Općinskog suda Sarajevo) porekle same sebe u odgovorima koje su slale portalu Etika.ba.
♦♦♦
Komplikovaniji od Dejtona
Za početak, pozivamo se na jedan od ‘najkomplikovanijih’ članova zakona koje je zakonodavac ikada donio. Toliko je ‘komplikovan’ da je možda čak i neprimjereno diskutovati o njemu bez stava Ustavnog suda BiH, jer se jednostavno svakome moglo desiti da ga pogrešno protumači i/ili primijeni. Naime, radi se o članu 121. ZPP FBiH koji glasi:
Uložili smo ‘mnogo’ vremena i truda da razjasnimo svrhu i cilj ove odredbe. Naizgled nam je djelovalo kao da ovaj član služi zaštiti javnosti od samovolje sudije da predmet zatvori kad hoće i kako hoće. Jednom riječi: demokratija. Znači shvatili smo da sudija može zatvoriti ročište za javnost. Nije svaka informacija za svakoga i ne mora da bude. Međutim, pošto se radi o sudu a ne privatnoj kući, mora postojati dobar razlog za to isključenje. Isto tako, taj dobar razlog mora da se objavi da bi javnost (na koju se odluka i odnosi) znala zašto ne može ući u sudnicu. Upravo zbog toga ovaj član zakona predviđa da rješenje o isključenju mora biti javno objavljeno, kako bi javnost mogla iz obrazloženja da se upozna sa razlozima isključenja javnosti.
Vođeni ovom logikom i ovim tumačenjem uputili smo zahtjev po zakonu o slobodi pristupa informacijama za dostavljanjem rješenja kojim se isključuje javnost u ovom parničnom predmetu. (dokument dostupan na linku) (DOKUMENT BR 1.1.) Nakon što pažljivo pročitate dokument, vjerovatno ćete ostaviti mogućnost da je naš zahtjev toliko ‘kompleksno’ postavljen da je sudu ostalo nejasno šta smo zatražili i kakve sve crne namjere imamo sa tim traženjem.
Molimo čitaoce da još jednom pogledaju gore citirani član 121 i naš Zahtjev (ispod), dokument 1.1. i sami procjene da li je sud trebao i/ili morao po zakonu dostaviti traženo rješenje:
Nakon ‘dugog i zahtjevnog’ tumačenja ove odredbe smo shvatili da naš zahtjev ipak nije toliko kompleksan pa da zaista oko njega ne bi trebalo biti revolucionarne rasprave. Međutim zaprimili smo Rješenje službenice za informisanje Općinskog suda u Sarajevu, Slađane Radović kojim se naš zahtjev odbija (dokument dostupan na ovom linku). (DOKUMENT 2.2).
Razlog zbog kojeg Slađana Radović smatra da ne smijemo dobiti kopiju rješenja kojim se isključuje javnost je taj da nismo stranka u postupku. Isto tako, Slađana Radović sa nama dijeli bombastičnu vijest da je sudija donijela rješenje kojim se isključuje javnost (a koje mi upravo i tražimo). Duboko vjerujemo da su obje navedene konstatacije lapsus. Nismo sigurni kojim postupkom smo zbunili službenicu za informisanje, ali zasigurno nikada nismo tvrdili da smo stranka u postupku pa da bi nas ona morala razuvjeriti rješenjem. Isto tako nismo pitali da li je postupak javan jer znamo da nije. Tražili smo da nam se dostavi rješenje sa obrazloženjem zašto, u kojem obimu i od kada ročište nije javno. Mi želimo da vjerujemo u dobre namjere službenice za informisanje ali isto tako bi mnogo više vjerovali u te dobre namjere kada bi barem u jednom pravnom aktu kojeg šalje dodala i dio koji se zove „obrazloženje“.
Do tada, bojimo se da vrijedi ona od Selimovića:
„Najgore je kad ljudi ćute, kad se ne objasne, pa svaka sumnja ima pravo na život. I moja i tvoja. Jer ti možda misliš o meni što je samo za tebe istina, što je samo za tebe moja krivica, jer te niko ne razuvjerava, a ja mogu da ti pripišem zlu namjeru, a to nije dobro…’’
Odlučili smo dalju argumentaciju ipak ostavili nekome ko prema poziciji i dugogodišnjem iskustvu mora znati istumačiti ovako ‘složenu’ zakonsku odredbu i ‘komplikovan’ zahtjev kojim tražimo dostavljanje jednog, po prirodi, javnog dokumenta.
Pa tako, uvjereni da se radi o lapsusu službenice za informisanje, upućujemo Prigovor na rješenje o odbijanju zahtjeva za dostavljanje informacija predsjednici suda Janji Jovanović. Dobronamjerno smo sudu ponovo kopirali član 121. ZPP FBiH na kojeg se uporno pozivamo, u slučaju da se isti izgubio u moru drugih odredaba pa da ga niko nije primijetio. Nije nam bilo teško ni da povećamo font slova jer nam je jednostavno ponestalo logičnih argumenata kako objasniti da je nebo plavo. (Prigovor – dokument dostupan na linku) (DOKUMENT 3.3.)
Na žalost, prijemom odgovora Janje Jovanović shvatili smo da se ne radi samo o lapsusu Slađane Radović… Janja Jovanović nam je ponovila revolucionarno otkriće da nismo stranka u postupku. Dodala je i to da smatra da nam je sasvim dovoljno to što znamo izreku rješenja, tj. da je javnost isključena sa daljih ročišta. Podučeni smo i o tome da je sudija samostalan u svom radu, što smo rado primili k znanju i iskreno se radujemo trenutku/trenucima kada takvom sudovanju budemo mogli prisustvovati.
Suma sumarum: Dođete na sud da pratite ročište. Naiđete na zatvorena vrata. Pokušate ući. Sudija vam kaže „ročište zatvoreno“. Vi pitate „Zašto?“. Sudija ne odgovori. Umjesto toga vam zalupi vrata pred nosem. Žalite se Slađani Radović i Janji Jovanović da Vam je sudija nezakonito zalupila vrata pred nosem, a onda Vam one ‘objasne’ da ne trebate vjerovati svojim očima kad čitate zakon. Pouka priče: ne guraj nos gdje ne treba, zatvori oči i ćuti o sudskim marifetlucima.
Praćenjem rada bh. pravosuđa uvijek ste u prilici da nešto novo naučite, a to je u ovom slučaju da je Rješenje o isključenju javnosti tajne prirode. Dakle, iz svega navedenog logično proizilazi da predsjednica suda u praksi mijenja slovo zakona koje kaže da je rješenje (zajedno sa obrazloženjem) javno, a ne samo izreka. Po ovoj logici tumačenja, ni presude ne trebaju biti javne već samo njihove izreke. Koga briga kako se došlo do presude.
Pronađi razliku
Dok smo u šoku analizirali gdje smo pogriješili u postavljanju zahtjeva, naišli smo na tračak nade da se naši zahtjevi ipak čitaju. Primijetili smo da su isti službenici Općinskog suda (Slađana Radović i Janja Jovanović) kada su odlučivali o Zahtjevu za dostavljanje Rješenja o isključenju javnosti ubacili jednu novinu u proces odlučivanja. Ta za njih „novina“ je nešto na čemu smo mi uporno insistirali tokom prethodnog zahtjeva za uvid u spis, ali su oni jednom izbjegavali da omoguće provođenje Zakona o slobodi pristupa informacijama na jedan način, pa drugi put su izbjegavali na drugi način i tako se zapetljali, o čemu mi sada sa zadovoljstvom upoznajemo javnost.
Podsjećamo čitaoce da je portal Etika.ba uputila dva zahtjeva po ZOSPI:
prvo zahtjev za uvid u spis, pa kad su to odbili, onda smo uputili zahtjev da nam se dostavi kopija rješenja o isključenju javnosti. Upravo u poređenju njihovih odgovora na ova dva zahtjeva smo sud ‘uhvatili’ u marifetlucima.
Komparacije radi, predstavljamo vam pravni osnov iz oba rješenja o odbijanju naša dva zahtjeva, pa molimo čitaoce da uoče razliku u korištenju pravnog osnova, tj. da uoče koji član zakona nije korišten u prvom odgovoru, a uključen je u drugom odgovoru:
Rješenje kojim predsjednica suda Janja Jovanović odbija naš Zahtjev za pristup informacijama – uvid u spis (09.09.2021.) DOKUMENT 4.4.
Da li ste uspjeli uočiti razliku u načinu postavljanja i obrazlaganja rješenja? Da li ste primjetili da je Janja Jovanović u drugom rješenju od 25.10.2021. (dokument 5.5.) uključila član 9. Zakona o slobodi pristupa informacijama, a da člana 9 nema u u prvom rješenju od 9.9.2021. (dokument 4.4.).?
Hm, naizgled sitna birokratska razlika, ali u suštini je dokaz da predsjednica Suda vrlo smišljeno i tendenciozno pokušava zaštititi sudiju u predmetu, Naidu Tabaković, od dokumentovanja disciplinskog prekršaja.
Hajde prvo da otkrijemo od koga su predsjednica suda Janja Jovanović i službenica za informisanje Slađana Radović naučile da se NE MOŽE uskratiti pravo javnosti na informaciju dok se po članu 9 ZOSPI ne ispita postojanje javnog interesa. Pa naravno, naučile su od Etika.ba portala.
Naredna kratka hronologije sve dokazuje:
- 12.05.2021.godine: Zahtjev za uvid u spis (šalje Etika.ba portal);
- 20.08.2021.godine: Sud rješenjem odbija zahtjev – Slađana Radović (ne uključuje član 9 ZOSPI – vidi sliku ispod);
- 02.09.2021.godine: Prigovor na rješenje šalje Etika.ba, upozorava da je sud propustio da ispita javni interes po članu 9 ZOSPI;
- 09.09.2021.godine: Predsjednica suda Janja Jovanović odbija prigovor, prilikom čega zanemaruje zahtjev Etika.ba portala da ispita javni interes i primjeni član 9 ZOSPI. U svom rješenju uopšte ne pominje član 9 (vidi gore sliku 4.4.);
- 17.09.2021.godine: NOVI Zahtjev za dostavu kopije rješenja o isključenju javnosti (šalje Etika.ba portal);
- 06.10.2021.godine: Sud rješenjem odbija zahtjev – Slađana Radović (s tim da sada uključuje član 9 u pravni osnov, ali isti ne obrazlaže – vidi sliku ispod);
- 13.10.2021.godine: Prigovor na rješenje šalje Etika.ba;
- 25.10.2021.godine: Predsjednica suda Janja Jovanović odbija prigovor, prilikom čega sada, za razliku od prethodnog rješenja, ispituje javni interes i formalno primjenjuje član 9 ZOSPI. (vidi gore sliku 5.5.);
Kako prethodnu hronologiju ispričati narodskim jezikom?
Ova hronologija je vrlo uvjerljiv indikator o tome kako su se sudija Naida Tabaković, službenica za informisanje Slađana Radović i predsjednica suda Janja Jovanović dogovorile i implementirale Udruženu disciplinsku grupu (UDG) sa ciljem nezakonitog zatvaranja i održavanja netransparentnog vođenja predmeta i prikrivanja disciplinskih prekršaja.
Dakle, kada je Slađana Radović primila prvi Zahtjev za uvid u spis, automatski se konsultovala sa Janjom Jovanović i Naidom Tabaković, prilikom čega su se dogovorili da se zahtjev Korekt d.o.o. i Etika.ba portala odbije po svaku cijenu, i to na način da prvo Naida Tabaković uputi dopis Slađani Radović i izdiktira joj razloge odbijanja, koje će ova prepisati u rješenje o odbijanju pristupa.
Nakon toga Korekt d.o.o. i Etika.ba portal upućuju prigovor i dovode UDG trojac pred veliki problem, jer su Korekt d.o.o. i Etika.ba portal pronašli neoboriv argument da je njihovo rješenje o odbijanju nezakonito jer nije ispitan javni interes putem člana 9 ZOSPI.
Nakon prigovora ‘zvrče telefoni u sudu’ između minimalno 2 od gore tri člana UDG-a i donosi se odluka da se brutalno ignoriše argument Etika.ba portala u vezi člana 9 ZOSPI i nastavi sa nezakonitim odbijanjem zahtjeva za uvid u spis. Tom prilikom Janja Jovanović najvjerovatnije upozorava Slađanu Radović da ubuduće na sve zahtjeve javnosti za pristup informacijama po ZOSPI obavezno u pravni osnov uključuje član 9 ZOSPI.
Posle ovoga Korekt d.o.o. i Etika.ba dolaze na ideju da zatraže dostavu rješenja o isključenju javnosti.
Nakon ovoga, Slađana Radović odbija i ovaj drugi zahtjev, ali sada u pravni osnov uključuje član 9. Ovo im je bila kobna greška, jer uključenje člana 9 u drugom odbijanju, kada se uporedi sa namjernim izostavljanjem člana 9 prilikom prvog odbijanja, dokazuje da se radi o namjernom zanemarivanju dužnosti, te nesavjesnom i neispravnom postupanju.
Nakon ovoga su se Korekt d.o.o. i Etika.ba žalili i na ovo rješenje (mada u prigovoru Korekt d.o.o. nije previše isticao da je ‘uhvatio’ sud u ovom marifetluku kako bi sačekali i vidjeli hoće li Janja Jovanović sama potvrditi da je i ona u disciplinskom prekršaju).
I tačno se to na kraju i desilo, Janja Jovanović je odbila naš prigovor, prilikom čega se iscrpno bavila ispitivanjem javnog interesa putem člana 9 ZOSPI, čime je sama dala neoboriv dokaz da je prethodno, prilikom izdavanja prvog rješenja, počinila disciplinski prekršaj kada je odbila da uvaži argument da se primjeni član 9.
Ured disciplinskog tužioca
Sa svim prezentovanim dokazima o činjenju niza disciplinskih prekršaja, Korekt d.o.o. i Etika.ba portal će se obratiti Uredu disciplinskog tužioca VSTV i izvršiti prijavu protiv Udružene disciplinske grupe u Općinskom sudu u Sarajevu, a o rezultatima će javnost biti redovno i transparentno informisana.
Nastaviće se…
