Fiktivni Etički kodeks u BIT Alijansi
U prvom dijelu ovog serijala ‘Balkanski tip prevare na IT sceni u BiH’, pisali smo o slučaju poslovne prevare u okviru IT sektora u BiH: ‘slučaj nepotpisanih mjenica’, kada je direktor domaće IT kompanije izvršio prevaru nad poslovnim partnerom i Notarom, tako što je Notaru podmetnuo nepotpisane mjenice kao ‘garanciju’ da će poslovnom partneru isplatiti značajnu ugovorenu sumu za firmu koju je kupio, a zatim svjestan činjenice da partner nema način da izvrši prinudnu naplatu potraživanja, odlučio mu ne isplatiti ugovoreni iznos. Zbog astronomskog iznosa potraživanja sa nepotpisanim mjenicama, ova prevara se smatra najvećom prevarom nad jednim Notarom u zadnjih 20 godina u BiH.
U drugom dijelu serijala smo pisali kako je Partner A (prevareni) odlučio da podnese prijavu Sudu časti BIT Alijanse protiv Partnera B (izvršio prevaru), koji je član Upravnog odbora BIT Alijanse, a tekst je objavljen pod naslovom: ‘Prijava kršenja Etičkog kodeksa Sudu časti BIT Alijanse’, koji je dostupan na ovom linku. Drugi tekst sadrži analizu odredbi Etičkog kodeksa BIT Alijanse koji je napisan kvalitetno u skladu sa trendovima u zapadnoj Evropi i SAD-u, što je ohrabrilo Partnera A da se obrati BIT Alijansi. Podsjećamo, Partner A je BIT Alijansi prijavio Partnera B za kršenje Etičkog kodeksa po dva osnova: a) prevara sa podmetanjem nepotpisanih mjenica Notaru, i b) nepovlačenje iz Upravnog odbora BIT Alijanse iz razloga privođenja i boravka u pritvoru u trajanju od skoro mjesec dana tokom provođenja pravosudne akcije kodnog naziva ‘Zadruga’.
U trećem dijelu serijala smo pisali kako je BIT Alijansa postupila nekredibilno sa prijavom kršenja Etičkog kodeksa, te kako je više od 50 dana birokratizirala proces i dezavuisala Partnera A (prevareni) tako što je slala zbunjujuće emailove i dostavljala kontradiktorne dopise u vezi datuma, procedure, punomoći i sl., a sve sa ciljem da izbjegne suštinsku primjenu Etičkog kodeksa. Tekst je objavljen pod naslovom: ‘Bauk Etičkog kodeksa u BIT Alijansi’, koji je dostupan na ovom linku.
Partner A je angažovao firmu specijalizovanu u sferi zaštite poslovne reputacije i implementacije standarda poslovne etike koja će mu pomoći da adresira kršenje Etičkog kodeksa od strane Partnera B pred Sudom časti BIT Alijanse. Ime firme nećemo saopštavati u ovom tekstu kako bismo izbjegli reklamiranje usluga, nego ćemo je pominjati pod pseudonimom: ‘Firma za etička pitanja’.
U nastavku ovog serijala poslovne partnere ćemo i dalje oslovljavati putem pseudonima Partner A (prevareni) i Partner B (izvršio prevaru), kako bi izbjegli nepotrebno skretanje teme sa izučavanja poslovnih fenomena na bh. tržištu na pojedinačne aktere.
Odgovor BIT Alijanse na prijavu kršenja Etičkog kodeksa dostavljenu od strane ‘Firme za etička pitanja’
Nakon 54 dana od podnošenja prijave kršenja Etičkog kodeksa, bezbrojnih kontradiktornosti i birokratskog pristupa BIT Alijanse u procesuiranju prijave, ‘Firma za etička pitanja’ i Partner A napokon dobijaju formalne odgovore. ‘Firmi za etička pitanja’ odgovor stiže 13.08.2019.godine putem e-maila, a 14.08.2019.godine isti odgovor je dostavljen i putem pošte. Sam dokument je datiran sa 05.08.2019.godine.
BIT Alijansa saopštava sljedeći zaključak: ”Postupak za razmatranje Zahtjeva za postupanje Suda časti BIT Alijanse i sankcionisanje člana Upravnog odbora g.Partnera B se odbacuje iz razloga što punomoć za zastupanje nije dostavljena do dana donošenja ovog Zaključka.” U obrazloženju ovog zaključka se navodi sljedeće: ”Kako do dana 24.07.2019.godine niste dostavili punomoć, pisanim putem smo Vas ponovo pozvali da istu dostavite u roku od 3 dana. Pošto ste propustili da nam dostavite traženu punomoć, Upravni odbor BIT Alijanse je na sjednici Upravnog odbora, koja je održana dana 05.08.2019.godine, donio zaključak.”
Kako smo objasnili u prethodnom tekstu, BIT Alijansa je od Partnera A putem e-maila dobila potvrdu da ga ‘Firma za etička pitanja’ zaista zastupa pred BIT Alijansom u vezi prijave kršenja Etičkog kodeksa. BIT Alijansa je odlučila da ignoriše ovaj e-mail, pa osam sati nakon toga, putem BH Pošte šalje dopis ‘Firmi za etička pitanja’ i zahtijeva dostavljanje punomoći u roku od 3 dana. Zbog toga je ostala nerazjašnjena sumnja zašto je BIT Alijansa uopšte poslala ovaj dopis ako je punomoć od strane Partnera A dobila 8 sati prije toga. Ako pretpostavimo da je ovaj zahtjev za dostavljanje punomoći poslan greškom, onda još više čudi zašto je BIT Alijansa opet, 19 dana nakon toga, poslala Odluku u kojoj navodi da punomoć nije dostavljena.
Možda je čitaocima teško da prate zavrzlamu sa datumima, ali smatramo da je važno da se prezentuju činjenice, jer se građani već godinama suočavaju sa birokratskim začkoljicama u općinama, zavodima, ministarstvima i drugim javnim institucijama, koje su naučene da uvijek pronalaze razloge za nepostupanje i izbjegavanje svoje odgovornosti. Ovaj slučaj u BIT Alijansi pokazuje da mentalitet izbjegavanja odgovornosti i neprofesionalizam nije stvarnost samo javnih institucija, već je to očigledno realnost i među drugim društvenim akterima.
Odgovor BIT Alijanse na prijavu kršenja Etičkog kodeksa podnesenu od strane Partnera A
Podsjećamo, Partner A je nakon niza proceduralnih zavrzlama kojim je BIT Alijansa izbjegavala da postupi po vlastitom Etičkom kodeksu, odlučio se da 29.07.2019.godine (39 dana od podnošenja inicijalne prijave) podnese suštinski identičnu prijavu vezanu za prevaru nad Notarom u svoje ime, bez navođenja uloge ‘Firme za etička pitanja’, kako bi onemogućio BIT Alijansu da dalje odugovlači proces na pitanju punomoći. Pošto BIT Alijansa i dalje nije odgovarala, Partner A je 05.08.2019.godine u 07:07h ujutro, putem e-maila poslao i drugu prijavu u vezi nepovlačenja Partnera B iz Upravnog odbora iz razloga privođenja u pravosudnoj akciji ‘Zadruga’.
Isti dan kada odgovor po svom zahtjevu dobija ‘Firma za etička pitanja’ odgovor stiže i na adresu Partnera A. Na dopisu BIT Alijanse od 13.08.2019.godine koji je Partner A dobio kao odgovor na svoju prijavu, stoji datum 05.08.2019.godine i navodi se da je tog dana održan Upravni odbor BIT Alijanse koji je odlučivao o prijavi Partnera A. Tako dobijamo prvi podatak o vremenu kada se održala sjednica Upravnog odbora.
Do tog trenutka, BIT Alijansa je već bila zaprimila dvije prijave: a) prijavu protiv Partnera B zbog prevare nad Notarom; i b) za nepovlačenje iz Upravnog odbora onih članova koji su privođeni u pravosudnoj akciji ‘Zadruga’, ali se odgovor koji je Alijansa poslala odnosi samo na prvu prijavu za prevaru nad Notarom. Partner A do danas nije dobio odgovor za prijavu zbog ‘Zadruge’ niti je BIT Alijansa potvrdila prijem te prijave.
*Odluka BIT Alijanse na prijavu Partnera A glasi ovako: ”Članovi Upravnog odbora su jednoglasno usvojili odluku da se o ovom pitanju neće raspravljati do okončanja krivičnog postupka koji je protiv g.Partnera B, pokrenuo advokat Emir Kapidžić” (op.a. advokat je punomoćnik Notarke, koji je podnio krivičnu prijavu Tužilaštvu Kantona Sarajevo zbog prevare Partnera B nad Notarkom, a zbog dostavljanja nepotpisanih mjenica, pa je pogrešno da BIT Alijansa tvrdi da advokat može pokrenuti krivični postupak, jer jedino Tužilaštvo ima tu nadležnost). Odluku su potpisali predsjednik Skupštine, predsjednik Upravnog odbora i izvršna direktorica.
*Radi transparentnosti i pružanja mogućnosti svim čitaocima da sami prosude o kvalitetu Odluke i ovog teksta kojim se analizira ista, ovom prilikom prilažemo kopiju Odluke na uvid čitaocima, uz napomenu da će imena Partnera A i Partnera B i dalje biti anonimizirana.
Cijeli dokument Odluke BIT Alijanse možete pročitati ovdje.
Analiza odgovora dostavljenog Partneru A
O krivim interpretacijama i tumačenjima napisanim u obrazloženju BIT Alijanse se može napisati cijeli referat ali ovom prilikom ćemo navesti i obrazložiti samo nekoliko:
1. Pravomoćna presuda kao preduslov za primjenu Etičkog kodeksa
BIT Alijansa tvrdi da se treba sačekati pravomoćna presuda nadležnog suda po krivičnoj prijavi Notarke protiv Partnera B za prevaru sa mjenicama, da bi se tek nakon toga eventualno primjenio Etički kodeks BIT Alijanse, tvrdeći da je tako predviđeno Statutom BIT Alijanse.
Osim što ovakav stav BIT Alijanse već na prvo čitanje djeluje pogrešan i sa logičke i sa zdravorazumske strane, on je pri tome i neistinit. Statut ovu temu definiše potpuno suprotno stajalištima Upravnog odbora BIT Alijanse:
U članu 18. Statuta BIT Alijanse na koji Upravni odbor aludira, uopšte se ne opisuje prijavljeni prekršaj. Ovaj član zapravo definiše uslove za prestanak članstva u Udruženju, a ne članstva u Upravnom odboru kako je Partner A zahtijevao, te se u stavu (h) između ostalog precizira jedan od razloga za prestanak članstva u Udruženju: ”Član 18. Članstvo u udruženju prestaje: (h) u slučaju da je protiv člana Udruženja izrečena presuda za krivično djelo, uključujući privredni i finansijski kriminal i to danom pravomoćnosti presude”.
Kao prvo, Partner A niti u prvoj niti u drugoj prijavi protiv Partnera B nije tražio da se on isključi iz članstva Udruženja, već da se isključi iz Upravnog odbora zbog ‘Zadruge’ i prevare. Jedna je stvar to što je Partner B član Upravnog odbora, a potpuno je druga stvar to što je njegova kompanija članica Udruženja po kojem osnovu plaća članarinu. Partner A nikad nije prijavio kompaniju i tražio isključenje iz članstva Udruženja, već osobu koja je pod svojim imenom i prezimenom član Upravnog odbora i kao takva nanosi štetu reputaciji BIT Alijanse. Dakle, Upravni odbor BIT Alijanse je em krivo interpretirao sadržaj prijave Partnera A, em pomiješao kruške i jabuke između članstva u Upravnom odboru i članstva u Udruženju.
Potpuno drugi član Statuta BIT Alijanse reguliše opozivanje člana Upravnog odbora prije isteka mandata, a to je član 32., koji navodi razloge zbog kojih se može smijeniti član Upravnog odbora, a između ostalog i stav “(c) ako svojim ponašanjem i postupcima, a koji su direktno povezani s radom Udruženja, narušavaju ugled Udruženja”. Suština obje prijave Partnera A je da Partner B svojim ponašanjem, postupcima i istovremenim učešćem u radu Upravnog odbora narušava ugled Udruženju. U ovom članu se pravomoćne presude uopšte ne navode kao faktor odlučivanja, već je predviđeno da BIT Alijansa odluči da li Partner B narušava ugled BIT Alijanse.
Da je kojim slučajem Partner A tražio da se kompanija Partnera B isključi iz članstva Udruženja, a nije tražio kako je gore objašnjeno, ispostavilo bi se da Upravni odbor BIT Alijanse i dalje ne bi bio u pravu tražeći pravomoćnost presude prije aktiviranja Etičkog kodeksa. Gore citirani član 18.stav (h) Statuta, u kojem se navodi pravomoćna presuda, znači da je to situacija kada prestaje članstvo u Udruženju danom pravomoćnosti presude, što znači da o tome nema dalje rasprave, isključenje iz članstva je automatsko. Međutim, član 18. Statuta u sebi sadrži i stav (c), koji je Upravni odbor prećutao u svom odgovoru, a on predviđa da članstvo u Udruženju može prestati i u sljedećoj situaciji: “stav (c) nepoštivanjem Etičkog kodeksa Udruženja”.
Dakle, Statut BIT Alijanse je potpuno u skladu sa međunarodnim standardima i ispravno definiše da je isključenje iz članstva zbog pravomoćne sudske presude krajnja instanca, prije koje se obavezno postupa po Etičkom kodeksu. Problem očito nije u dokumentima BIT Alijanse, već isključivo u pogrešnom tumačenju istih.
Pored ovih proceduralnih netačnosti koje je saopštila BIT Alijansa, potrebno je da se vratimo na suštinu i zdravorazumski analiziramo njihovu tvrdnju da se Etički kodeks ne primjenjuje dok se ne donese pravomoćna sudska presuda. Ovakvo razmišljanje je paradoksalno, jer ako je tako, to onda znači da je Etički kodeks bespotreban dokument.
Etički kodeks u svojoj formi i suštini je dokument koji se, u slučaju zakonski nedopuštenih prekršaja, donosi upravo zbog toga da se otkloni šteta koja bi organizaciji mogla biti načinjena od trenutka činjenja prekršaja do donošenja pravomoćne sudske presude. Međutim, Etički kodeks se ne ograničava samo na zakonski nedopuštene radnje.
Možemo navesti stotinu primjera koji slikovito pokazuju značaj postojanja i primjene Etičkog kodeksa, ali s ciljem boljeg shvatanja teme navodimo samo nekoliko:
Npr. član Upravnog odbora u alkoholisanom stanju vozilom prođe kroz crveno svijetlo i pogazi pješake sa smrtnim posljedicama, što bi izazvalo gnjev javnosti koja bi očekivala da se isti razriješi sa svih društvenih dužnosti, uključujući i Upravni odbor BIT Alijanse. Po logici koja je saopštena Partneru A, Upravni odbor BIT Alijanse bi se oglušio o očekivanja javnosti, člana Upravnog odbora bi zadržao na funkciji, a za njegovu smjenu bi čekao pravomoćnost sudske presude, koja bi došla tek za 2, 3 ili čak 5 godina. Jasno je da suština postupanja Suda časti BIT Alijanse nije da odlučuje ili sudi o krivičnom djelu u predmetnoj saobraćajnoj nesreći, već da se informiše o događaju, zdravorazumski utvrdi da se događaj zaista desio, da li članstvo takve osobe u Upravnom odboru šteti ugledu BIT Alijanse i na osnovu toga donese odluku o isključenju iz Upravnog odbora do okončanja sudskog procesa. Pozivanje na presumciju nevinosti po standardu pravomoćnosti u krivičnim postupcima je potpuno pogrešno, i nema nikakve veze sa kršenjem Etičkog kodeksa, jer se u sudskoj praksi može desiti da je osoba nesporno nešto uradila, ali da su dokazi npr. prikupljeni nezakonito i da optužnica padne. Standard Etičkog kodeksa je viši od standarda prekršajnih ili krivičnih zakona utoliko što on kažnjava i one prestupe koji uopšte nisu kažnjivi zakonima.
Po istom principu Sud časti treba da utvrdi da li je prihvatljivo ponašanje Partnera B koji se ugovorom obavezao da će notaru dostaviti potpisane mjenice prije preuzimanja Ugovora o prenosu udjela, a onda dostavi nepotpisane mjenice i preuzme ugovor o prenosu udjela. Nakon što notar to otkrije i pozove ga da ispravi grešku, Partner B odbije to uraditi iako je ugovorom prihvatio obavezu da nedostatne mjenice dopuni novim. Na ovaj način je izigrao dogovor i prevario Notara i Partnera A. Zar u poslovnom svijetu ovakav potez ne predstavlja ‘prolazak kroz crveno svijetlo’, kao u primjeru sa saobraćajem? Kao što postoje žrtve prolaska kroz crveno svijetlo u saobraćaju, tako postoje žrtve i u beskrupuloznim poslovnim potezima. U primjeru sa saobraćajem su to pješaci, a slučaju sa mjenicama žrtve su Notar i Partner A.
Upravni odbor BIT Alijanse uopšte nije shvatio da je svrha Etičkog kodeksa uvođenje reda u poslovne odnose u IT industriji, upravo iz razloga da se preveniraju iscrpljujući sudski procesi, a ne da BIT Alijansa promoviše sudske sporove i pravomoćne sudske presude kao preduslov za aktiviranje mehanizama Etičkog kodeksa. Sudski proces bi trebao biti krajnja mjera, kao što je to slučaj sugdje u svijetu, a postupanje Suda časti BIT Alijanse prva mjera.
U svom obrazloženju Upravni odbor saopštava potpuno naopaku logiku, gdje tvrdi da bi preduzimanje mjera protiv Partnera B bilo ishitreno i kao takvo bi moglo nanijeti štetu ugledu Udruženja. Dakle, ovaj stav je potpuno suprotan opšte prihvaćenoj logici koja već decenijama egzistira na razvijenim tržištima. Biće interesantno pratiti da li će i u slučaju ‘Zadruge’ BIT Alijansa odlučiti da Partner B ostane u Upravnom odboru do okončanja postupka, koji će trajati minimalno još 5, 6 godina, pri čemu mandat člana Upravnog odbora traje 2 godine. Po ovom pitanju je neophodnost njegovog razrješenja iz Upravnog odbora još veća, jer je i Partner B već kod nadležnih organa priznao da je počinio djelo iz akcije ‘Zadruga’, pa bi Sudu časti bilo lako da utvrdi njegovu odgovornost, jer na postavljeno pitanje Suda časti Partner B se ne bi smio usuditi da da izjavu suprotnu onoj koju je dao nadležnim organima. U slučaju da ipak pred Sudom časti da lažnu izjavu, to bi bio novi prekršaj Etičkog kodeksa.
2. Primjena Etičkog kodeksa na neetične ali ipak zakonite radnje
Da se vratimo još jednom na tezu o pravomoćnosti presuda kao prethodnom pitanju za aktiviranje Etičkog kodeksa, kako pogrešno tvrdi Upravni odbor BIT Alijanse. Uzećemo za primjer jednu odredbu iz Etičkog kodeksa, po kojoj je predviđeno kažnjavanje članova BIT Alijanse, a da to djelo uopšte nije kažnjivo po bilo kom zakonu ili propisu. Šta više, po zakonu je to izričito dozvoljeno ponašanje.
Naime, Etički kodeks BIT Alijanse u članu 16. predviđa sljedeće: ‘Za vrijeme trajanja članstva u BIT Alijansi, kao i 12 (dvanaest) mjeseci nakon istupanja iz BIT Alijanse, članice su saglasne da neće direktno ili indirektno, za svoj račun ili račun drugog, regrutovati ili vrbovati, ili nastojati da regrutuju ili vrbuju radnika/e drugih članica BIT Alijanse, odnosno da neće poticati ili nastojati da potaknu radnika/e drugih članica BIT Alijanse na raskid ugovora o radu s ciljem zaključivanja ugovora o radu sa istim. Direktnim i/ili indirektnim vrbovanjem se smatra: direktno kontaktiranje uposlenika druge članice, bilo putem telefona, emaila ili društvenih mreža, indirektno putem osobe ili osoba koji poznaju uposlenike u drugim firmama članicama BIT Alijanse. Uposlenicima članica Bit Alijanse ni na koji način se ne ograničava mogućnost njihovog apliciranja na otvorene pozicije u drugim članicama Bit Alijanse.’
Ova odredba Kodeksa koja reguliše tzv. vrbovanje uposlenika, kako se BIT alijansa izražava u svom Kodeksu, zabranjuje članicama da aktivno nude uposlenicima drugih kompanija da pređu kod njih. Dakle, ovo vrbovanje koje je BIT Alijansa svojim Etičkim kodeksom zabranila, potpuno je dozvoljeno po zakonu. Članica koja je žrtva vrbovanja ne bi mogla ni tužiti drugu stranu na sudu, već je tuži Sudu časti BIT Alijanse, koji zatim utvrđuje činjenice i donosi odluku o sankcijama. Ovo je još jedan dokaz da pravomoćnost sudskih presuda nema nikakve veze sa primjenom Etičkog kodeksa. Pitanje ugleda je dominantna tema Etičkog kodeksa, a brigu o ugledu udruženja vodi samo udruženje, a ne sudovi.
Zaključak analize: Upravni odbor BIT Alijanse Etički kodeks smatra fiktivnim/marketinškim dokumentom.
Sukob interesa kao stvarni razlog 54-dnevnog ‘razvlačenja’ i konačnog donošenja krive odluke
Partner A je u prvom podnesku prijavio Partnera B za prevaru nad Notarom. U drugom podnesku Partner A je prijavio Partnera B zbog nepovlačenja iz Upravnog odbora zbog učešća u aferi kodnog imena ‘Zadruga’, ali je u naslovu prijave napravio namjernu grešku navodeći da se prijava odnosi na više članova upravnog odbora. Partner A nije želio izvršiti eksplicitnu prijavu protiv više članova Upravnog odbora koji su učestvovali u aferi ‘Zadruga’ ali je stavljanjem naslova u plural skrenuo pažnju Upravnog odbora na činjenicu da osim Partnera B postoji još jedan član Upravnog odbora koji takođe narušava ugled BIT Alijanse.
Istovremeno je na ovaj način želio drugoj osobi umješanoj u aferu ‘Zadruga’ dati do znanja da bi bilo etično da samostalno podnese ostavku na poziciju u Upravnom odboru, kako ne bi došla u situaciju sukoba interesa i tako počinila još jedan etički prekršaj. Ovom prilikom ćemo tog dodatnog člana Upravnog odbora, koji je također privođen u akciji ‘Zadruga’, oslovljavati pseudonimom: Osoba C.
Dakle, Partner B i Osoba C, na sjednici Upravnog odbora od 05.08.2019.godine znaju da je Partner A podnio dvije prijave i to prvu protiv Partnera B a drugu protiv Partnera B i protiv Osobe C. Ako obratimo pažnju na dostavljeni dokument, vidjet ćemo da je BIT Alijansa u Odluci navela da su članovi Upravnog odbora donijeli jednoglasnu odluku, bez navođenja da je neko bio odsutan sa sjednice, što znači da su za donošenje iste glasali i Partner B i Osoba C.
Obzirom da Upravni odbor iz procesa odlučivanja nije isključio niti jednog od članova koji se očigledno nalaze u sukobu interesa, ova dvojica su se umjesto donošenja odluke u interesu BIT Alijanse odlučili za donošenje odluke u ličnom interesu, čime su još jednom prekršili odredbe Etičkog kodeksa.
Postaje kristalno jasno zašto je Upravni odbor BIT Alijanse prvo odugovlačio sa Odlukom, pa onda na sjednici održanoj 05.08.2019.godine donio pogrešnu odluku samo po jednoj prijavi, te potpuno zanemario drugu prijavu za ‘Zadrugu’, iako je i ona bila podnesena prije sjednice Upravnog odbora.
Pitali smo Partnera A kako komentariše ovakvu odluku Upravnog odbora BIT Alijanse, na šta je on dao slijedeće svjedočenje:
Partner A: ‘Moram priznati da sam razočaran. U početku sam bio šokiran načinom kako razmišlja moj nekadašnji Partner B kada je riječ o preuzimanju odgovornosti za svoje postupke, a sada vidim da je takav stil izbjegavanja odgovornosti pretočen u stav cijelog Upravnog odbora BIT Alijanse. Ipak mislim da u ovom trenutku ne treba kritikovati cijelu BIT Alijansu kao organizaciju jer je vrlo moguće da su Partner B i Osoba C zloupotrijebili svoju funkciju i naveli Upravni odbor na krivi put. U Upravnom odboru sjedi tek mali procenat članica. Vjerujem da članice koje čine Skupštinu BIT Alijanse uopšte nisu informisane od strane Upravnog odbora o ovim prijavama, te da nisu odgovorne za štetu koju udruženju nanosi ovakvo ponašanje Upravnog odbora. Razmislit ću da li da svim članicama Skupštine BIT Alijanse uputim žalbu na postupanje Upravnog odbora te da ih informišem reputacijskom riziku koji Partner B i Osoba C nanose BIT Alijansi svojim članstvom u Upravnom odboru.”
Obzirom da je i Partner A takođe akter u aferi ‘Zadruga’, pitali smo ga kako tumači svoju ulogu te u čemu vidi razliku između svog postupanja i postupanja Partnera B i Osobe C?
Partner A: “Želim da kažem da je afera ‘Zadruga’ vjerovatno najbolnija tema bh. privredne scene u ovom trenutku. Nepobitna je činjenica da sam i ja, kao i Partner B i Osoba C, bio akter u ovoj aferi. Iako nismo samo mi opterećeni ovom akcijom (‘Zadruga’ je obuhvatila preko 500 privrednih subjekata), nije se lako nositi sa tim teškim optužbama. Posebno mentalno otežavajuća za mnoge od nas je činjenica da smo se godinama borili za opstanak biznisa koje smo vodili a da nam kriminalno djelovanje nikad nije bilo ni na kraj pameti. Nažalost, poslovno okruženje u kome se trudimo opstati i poslovati je desetinama godina unazad takvo da vođenje biznisa zahtjeva prilagođavanje zbog preživljavanja. Zadruga kao fenomen nažalost nije jedina devijacija ove vrste u društvu. Opšte je poznato da se poslovanje velikog procenta kompanija kreće po graničnim područjima legalnosti. Ovo nam sasvim sigurno govori da je problem jednako sistemski kao i pojedinačni. Zbog toga sam uvjeren da do rješenja ovog sistemskog problema kao društvo ne možemo doći tako što ćemo pažnju usmjeravati na njegove posljedice već da ćemo se kad tad morat suočiti sa uzrocima.
Iako, kao što rekoh, smatram da je ‘Zadruga’ zapravo samo jedna od posljedica opšteg stanja u kome se društvo nalazi, te da će za rješenje ove ali i svih drugih ‘zadruga’ biti potrebno napraviti značajne sistemske promjene, mi koji smo danas akteri ‘Zadruge’ moramo odgovorno stati iza činjenica. Vjerujem da ovo nije posljednja afera koja potresa ili će potresati našu privredu, ‘Zadruga’ je fakt od koga ne možemo pobjeći. Svi mi koji smo obuhvaćeni ovim ogromnim talasom trebamo preuzeti odgovornost i moramo dati sve od sebe da teret koji nosimo ne prebacujemo na druge. Masovnost ove pojave bismo trebali iskoristiti da svi zajedno pokušamo dati doprinos cjelokupnom društvu na način da skrenemo pažnju na uzroke koji su doveli do ovih društvenih devijacija. Istovremeno, smatram da bismo se, do završetka svih procesa, kao pojedinci trebali udaljiti sa svih društvenih pozicija na kojima bismo svojim prisustvom mogli ugroziti reputaciju drugih organizacija, kompanija ili osoba.
Nažalost, moj nekadašnji Partner B je pokazao da ne misli tako i da nema problem da druge uvlači u probleme, od prevare nad Notarom, zbog čega trpimo štetu i Notar i ja, preko uvlačenja BIT Alijanse u problem svojim nepovlačenjem iz Upravnog odbora, pa sve do podnošenja obmanjujućih podnesaka sudovima, u kojima manipuliše i pravosudnim sistemom. Mislim da je nastojanje Partnera B i Osobe C da po svaku cijenu zadrže pozicije u Upravnom odboru BIT Alijanse u najmanju ruku sebično. Takođe, nije mi jasno s kakvom namjerom Upravni odbor bez ikakvih validnih argumenata opravdava odluku da ne reaguje na prijave o kršenju Etičkog kodeksa i time svjesno narušava reputaciju svih članica udruženja.
Ovo obraćanje ne mogu završiti ukoliko ne objasnim i razloge zbog kojih sam odlučio napraviti prijavu kršenja Etičkog kodeksa BIT Alijanse. Moram reći da prema BIT Alijansi imam veoma jake emocije. Alijansa je i moje dijete koje sam gradio i hranio i čije temelje sam postavljao godinu prije i godinu nakon osnivanja. Kao čovjek koji ju je svojim rukama registrovao, kao prvi predsjednik BIT Alijanse i tvorac njenog prvog uspješnog projekta BIT Camp, ne mogu zatvoriti oči pred narušavanjem njene reputacije od strane neetičnih, nesvjesnih i nesavjesnih pojedinaca.
Iskreno se nadam da će bar Skupština BIT Alijanse smoći snage da pozitivno reaguje u zadnjoj instanci i spriječi urušavanje ugleda jedne organizacije koja mora biti pokretač pozitivnih društvenih promjena. Partner B je mene porazio i nikad nisam mislio da će imati snage i obraza da porazi i jednu tako snažnu organizaciju koja broji skoro 60 perspektivnih i većinom izvozno orijentisanih IT kompanija.” – izjavio je Partner A.
Dosadašnjim serijalom objavljenih tekstova u okviru teme ‘Balkanski tip prevare na IT sceni u BiH’, pokazalo se da organizacija koja nekredibilno postupa sa prijavama vezanim za kršenje etičkih standarda ponašanja, nanosi nemjerljivu štetu kako svojoj reputaciji, tako i svim svojim članicama ili subjektima s kojima je povezana. Iz ovog slučaja smo zaključili da jedini ispravan put kojim treba da krene organizacija koja dobije informaciju o kršenju vlastitog Etičkog kodeksa, jeste da odmah poduzme korektivne mjere, te da pokrene mehanizme krizne komunikacije u ciljanim javnostima sa ciljem jačanja vlastitog integriteta. Medjunarodne prakse su da se u prvih 48 sati počinje sa komunikacijom, uključujući prijavitelja i poslovne partnere, a po potrebi i informisanje opće javnosti.
Narednim tekstom, koji ćemo objaviti 03.09.2019.godine, obrađujemo novu temu o tome koje se sve neetičke tehnike koriste da bi se prolongirala ili izbjegla poslovna ugovorna obaveza, te kako tome pogoduje tromost sudova i drugih nadležnih organa, kao i rascjepkanost krivičnih i parničnih procesa.
Nastaviće se…
*Net Consulting d.o.o. prati i analizira poslovne procese i prakse, sporne poslovne odnose, upravne i sudske postupke, te utvrđuje neregularnosti na štetu legitimnih poslovnih interesa klijenata. Ovaj tekst je objavljen uz saglasnost partnera A kao oštećene strane u ovoj situaciji. Net Consulting d.o.o. se uvjerio u istinitost svih navoda u tekstu kroz uvid u dokumentaciju i druge materijalne dokaze.
