Analiza slučajeva, izvještaji i kampanje u oblasti etike i usklađenosti.

Balkanski tip prevare na IT sceni u BiH – 6.dio

Epilog slučaja: POBJEDA ISTINE I LAŽNA ETIKA

U prvih pet objavljenih dijelova serijala “Balkanski tip prevare na IT sceni u BiH”, detaljno smo pisali o prevari koju je Partner B napravio nad Partnerom A tako što je Notaru podmetnuo nepotpisane mjenice koje su trebale poslužiti kao garancija za isplatu druge rate kupoprodajne cijene, a zatim ovaj propust Notara iskoristio te odbio isplatiti dio ugovorene cijene po osnovu ugovora o kupoprodaji udjela u IT kompaniji koju je kupio od Partnera A.

Pisali smo i o prijavama koje je Partner A predao BIT Alijansi informišući ih o prevarnim radnjama Partnera B koji je ujedno član Upravnog Odbora, zahtjevajući da BIT Alijansa ispoštuje odredbe vlastitog Etičkog kodeksa te sa pozicije člana UO udalji Partnera B, čime bi se distancirala od prevarne prakse i sačuvala vlastitu reputaciju. Detaljno smo izvještavali o neetičnom postupanju Upravnog Odbora BIT Alijanse koji je, umjesto da poštuje odredbe Etičkog kodeksa, donio odluku da podrži prevarnu praksu i da pokuša pronaći bilo kakav razlog kojim bi izbjegli učiniti ono što Etički kodeks ekplicitno nalaže.

U petom dijelu serijala smo se dotakli tromog pravosuđa u BiH i pojasnili kako izostanak efikasne pravne države zapravo ohrabruje neetične osobe da uđu u prevarne radnje.

U serijalu smo poslovne partnere oslovljavali putem pseudonima Partner A (prevareni) i Partner B (izvršio prevaru), kako bi izbjegli nepotrebno skretanje teme sa izučavanja poslovnih fenomena na bh. tržištu na pojedinačne aktere.

***

Izostanak etičnog i opšte-društveno prihvatljivog postupanja BIT Alijanse u čijem UO i danas sjedi Partner B, koja je prijave kršenja Etičkog kodeksa doživjela neprijateljski i nastavila da vodi negativnu kampanju protiv prijavitelja, kao i bahato ponašanje Partnera B nakon osujećenog pokušaja prevare je razlog zbog koga je Partner A odlučio da se u epilogu slučaja objave prethodno anonimizirana imena.

Obrađeni slučaj se odnosi na kupoprodaju udjela u IT kompaniji Atlantbh d.o.o. Sarajevo. Prevareni Partner A je gospodin Damir Ibrišimović, osnivač i bivši većinski vlasnik kompanije. Partner B koji je izvršio prevaru je gospodin Milad Čerkić, sadašnji većinski vlasnik i aktuelni direktor Atlantbh.

HRONOLOGIJA (RETROSPEKTIVA)

Krajem aprila 2019. godine, iščekujući uplatu predviđenu ugovorom o kupoprodaji udjela, gospodin Ibrišimović od Općinskog suda u Sarajevu zaprima Zahtjev za određivanjem privremene mjere i sudske mjere koji je pomenutom Sudu dostavio gospodin Čerkić, a koji je tražio da mu Sud odobri da uplatu predviđenu Ugovorom ne izvrši a da Notaru zabrani izdavanje (poslije će se pokazati nepotpisanih) mjenica. Općinski sud po kratkom postupku odbija Čerkićev zahtjev za privremenom mjerom nakon čega on sam, valjda svjestan apsurdnosti zahtjeva, povlači zahtjev za donošenjem sudske mjere.

Nakon što je 1.5.2019. istekao rok za plaćanje drugog (posljednjeg) dijela predviđenog ugovorom o kupoprodaji udjela Atlantbh, a gospodin Čerkić nije izvršio svoju ugovornu obavezu, advokat gospodina Ibrišimovića odlazi kod Notara da preuzme mjenice koje su deponovane kao sredstvo garancije plaćanja te prilikom otvaranja zapečaćene koverte spoznaje da deponovane mjenice nisu ispunjene niti potpisane te su stoga neupotrebljive.

Obzirom da je Čerkić uz mjenice dostavio i mjeničnu izjavu kojom se obavezao da će, u slučaju nedostatnosti dostavljenih mjenica, iste u kratkom roku nadomjestiti novim, Notar od njega zahtjeva dostavljanje novih potpisanih i popunjenih mjenica.

Gospodin Čerkić savjetovan od strane vlastitog advokata, suprotno mjeničnoj izjavi kojom se obavezao na isto, odbija nadoknaditi nedostajuće mjenice. Zbog osnove sumnje da je počinio Krivično djelo prevare iz člana 294, stav 2 i Krivično djelo ovjere neistinitog sadržaja iz člana 375, stav 1 Krivičnog Zakona Federacije BiH, Notar protiv njega podnosi krivičnu prijavu Kantonalnom Tužilaštvu KS.

Važno je primijetiti da je advokat Milada Čerkića, suprotno Advokatskom kodeksu Federacije BiH i Zakonu o advokaturi FBiH sugerisao Gospodinu Čerkiću da ne dostavlja potpisane mjenice čime je isti u najmanju ruku prekršio Advokatski kodeks FBiH a vrlo moguće samog sebe doveo veoma blizu činjenju krivičnih djela saučesništva i podstrekivanja na činjenje krivičnog djela. Da bi cijela stvar bila još apsurdnija, ovim činom advokat je došao u direktan sukob interesa sa strankom koju brani jer je logično da će krivicu za nepotpisivanje mjenica pokušati svaliti jedan na drugoga.

Nakon što su Čerkić i njegov advokat praktično oteli sredstvo prisilne naplate koje je bilo predviđeno notarski obrađenim ugovorom o kupoprodaji udjela, advokat gospodina Čerkića je tražio kontakt sa g.Ibrišimovićem te mu u četverominutnom telefonskom tazgovoru predložio da se cijeli slučaj riješi tako što će “obojica progutati podjednaku knedlu”. Ovaj stav je potkrijepio činjenicom da će se u suprotnom predmet vući po sudovima godinama.

Dakle, Čerkić i njegov advokat su od Ibrišimovića zahtijevali da se odrekne polovine potraživanja u zamjenu za promptnu isplatu polovine duga. Ovaj prijedlog bi se umalo mogao smatrati poslovnom ponudom da g. Čerkić i njegov advokat prethodno nisu g. Ibrišimoviću protuzakonito uskratili sredstva prinudne naplate. “Poslovna ponuda” iznesena od strane advokata stoga jako liči dobro poznatom scenariju kada vam kriminalci ukradu automobil a onda vas pozovu i ponude da vam ga vrate uz otkupninu. Oba djela, ako bi bila dokazana, spadaju u kategoriju “Iznuda”, propisanu članom 295 Krivičnog zakona FBiH.

Višestruko prevaren i doveden pred vrata sudskog spora, gospodin Ibrišimović traži pravnu pomoć advokata koji ga je ohrabrio činjenicom da su dokazi na njegovoj strani i da je pobjeda na sudu zagarantovana. Međutim, kako smo već u ranijim tekstovima i napominjali, pesimistični dio sudskog procesa je to što procesi do donošenja pravosnažne presude traju minimalno 5 do 6 godina, nakon čega tek nastaju komplikacije sa izvršnim postupkom.

Obzirom da je Milad Čerkić bio spreman na prevaru sa mjenicama i otvoreno odbijao da izvrši ugovornu obavezu, te da je gospodina Ibrišimovića upućivao na sudski postupak, bilo je realno očekivati i dodatne komplikacije u izvršnom postupku u vidu čišćenja računa, prenosa vlasništva nad imovinom i slično. Ako ovome pridodamo pravo Vrhovnog suda Federacije BiH da naloži obnavljanje sudskog procesa, lako ćemo doći do procesa koji može trajati 10 do 15 godina sa veoma neizvjesnim ishodom.

Bez obzira na ovu pesimističnu procjenu rješenja sudskog spora, g. Ibrišimović se odlučio da protiv g. Čerkića podigne tužbu za naplatu potraživanja, ali i da potraži druge načine djelovanja.

Intuicija ga je vodila ka tome da nefer i neetično postupanje bivšeg partnera Milada Čerkića i njegovog advokata ne mogu pobijediti, te da im se pored sudnice mora suprostaviti iznošenjem činjenica u javnom prostoru.

O dobro poznatoj strategiji prevaranata i njihovih advokata smo pisali u petom nastavku ovog serijala. Mućenje vode, iznošenje lažih podnesaka, dokazivanje nedokazivog sumanutim konstrukcijama, iznošenje lažnih izjava kao i druge tehnike su se pokazale dosta efikasnim sve dok se iste dešavaju u okviru sudnice bez očiju javnosti. Zaštićeni zidovima sudnice, daleko od očiju javnosti, prevaranti ostaju reputacijski neoštećeni što im stvara preduslove da van sudnice nastave živjeti život (naizgled) uglednih građana. Reputacijski prividno ‘čisti’ prevaranti dobijaju priliku pronaći slijedeću žrtvu za prevaru.

Na ovom polju Ibrišimović je identificirao strateško partnerstvo sa Firmom za etička pitanja koja je specijalizovana da slučaj analizira iz ugla etičkih prekršaja i reputacije u ciljanim javnostima. Ovaj proces je komplementaran sudskom procesu. Na zapadu se ocjena reputacije poslovnih partnera vrši na bazi kršenja etičkih poslovnih standarda i ne čekaju se sudske presude, jer kad bi se čekale sudske presude onda bi prevarant mogao da napravi mnogo prevara prije nego dođe do sudske presude za prvu prevaru. Poslovni ljudi znaju kako vrlo oprezno biraju svoje partnere, a ponekad je dovoljna i pogrešna riječ da se odustane od saradnje sa nekim.

Firma za etička pitanja i Damir Ibrišimović napravili su strategiju da se slučaj analizira iz ugla međunarodnih etičkih standarda poslovanja i da se krene u kampanju u ciljanim javnostima koje bi mogle biti ugrožene od strane g. Čerkića, gdje bi se putem iznošenja isključivo tačnih i provjerenih činjenica predstavilo njegovo neetičko i neprofesionalno ponašanje. Ova strategija se bazira na rušenju lažne PR slike i svođenje iste na činjenice i istinu, što bi za posljedicu imalo urušavanje reputacije i smanjenje manevarskih mogućnosti.

Ovakav pristup je opravdan iz etičke perspektive, jer ako neko na nemoralan način želi da prevari svog dugogodišnjeg poslovnog partnera i da ga godinama mrcvari u sporim sudskim postupcima, izgleda vrlo pošteno da se sekiracija vrati u njegovo dvorište kroz iznošenje istine o njegovim namjerama i činjenju.

EPILOG – MILAD ČERKIĆ I ADVOKAT

Nakon višemjesečnih detaljnih analiza dokumenata i postupaka od strane Firme za etička pitanja i g.Ibrišimovića, te iznošenja činjenica u ciljanoj javnosti, gospodin Čerkić i njegov advokat su shvatili da su na putu podmetanja i prevara napravili mnogo propusta. Lažne izjave, ucjena, sukob interesa, ovjera neistinitog sadržaja, pokušaj iznude…

Kada su shvatili da je prevarna radnja koju su zamislili izložena prevelikom riziku razotkrivanja u ciljanoj javnosti, odlučili su podići bijelu zastavu. Početkom septembra 2019. godine, Milad Čerkić je donio odluku da ne čeka sudsku presudu nego da presudi sam sebi. Njegov advokat izlazi sa prijedlogom za sudsku “nagodbu” koji je zapravo adekvatan sudskoj odluci po kojoj on i njegov klijent gube presudu. Zapravo, Čerkić priznaje postojanje kompletnog duga te pristaje da isti u potpunosti izmiri te da snosi troškove advokata, suda i pripadajućih kamata.

Danom potpisivanja Sudske nagodbe, koja istog dana postaje pravomoćna i izvršna, Čerkić isplaćuje kompletan dug i time potvrđuje:

• da je novčani iznos koji je gospodin Ibrišimović potraživao potpuno osnovan;
• da je pokušao napraviti prevaru nad dojučerašnjim partnerom;
• da je u sudskim procesima iznosio neistine i da je toga bio svjestan;
• da se bio oslonio na činjenicu da će sudski proces trajati godinama, da on lično od toga neće imati značajnu štetu i da će se u međuvremenu koristiti sredstvima koja je zaplijenio;
• da je svjestan reputacijskog rizika s kojim je suočen zbog iznošenja istina o njegovom činjenju;

EPILOG – BIT ALIJANSA

I pored dvije izuzetno dobro dokumentirane prijave protiv Milada Čerkića za kršenje Etičkog kodeksa kao i nastojanja gospodina Ibrišimovića i Firme za etička pitanja da u više navrata skrenu pažnju UO Alijanse na odredbe Etičkog kodeksa kao i na reputacijske posljedice neetičnog postupanja, BIT Alijansa je odlučila da zanemari odredbe vlastitog Etičkog kodeksa i da se stavi na stranu neetičnog člana Upravnog odbora.

Nakon dugotrajne opstrukcije i izbjegavanja davanja konkretnog odgovora, što smo detaljno opisali u tekstu broj 3, BIT Alijansa se oglasila pismenim dopisima koji u suštini izražava nekredibilan stav da Alijansa ne želi prejudicirati odluke suda te da će o zahtjevima za sankcionisanje g.Čerkića odlučivati tek nakon donošenja pravomoćnih presuda. Ovo je potpuno naopaka logika, jer je svrha postojanja Etičkog kodeksa da se postupa po prijavama bez obzira na sudske procese. Ovdje je svakako važno napomenuti da BIT Alijansa uopšte nije provela propisanu proceduru postupanja po prijavi kršenja Etičkog kodeksa, čime je dodatno urušila svoju reputaciju, naročito na međunarodnom tržištu gdje ova pitanja imaju veliku težinu.

Obzirom da IT kompanije imaju uglavnom tržište na zapadu, BIT Alijansa koja okuplja ove kompanije, umjesto da bude predvodnik etičkih standarda poslovanja i da podiže standarde kod svojih članica, ona je uradila upravo suprotno i poslala najgoru moguću poruku o tome kako gleda na moderne standarde poslovanja.

Izostankom adekvatne reakcije BIT Alijansa je dokazala da pitanje poslovne etike i reputacije po zapadnim standardima ne smatra važnim. Još jednom je dokazala da Etički kodeks koji je sama kreirala i svojim pečatom prihvatila, služi isključivo u marketinške svrhe. Nadamo se da će organizacije koje bezrezervno pružaju podršku BIT Alijansi na vrijeme prepoznati ovaj neprofesionalizam BIT Alijanse te da će blagovremeno poduzeti korake s ciljem zaštite vlastite reputacije.

Na žalost, ovo nije kraj blamiranja BIT alijanse. Umjesto razrješenja sa funkcije člana Upravnog odbora, BIT Alijansa pokazuje nesvakidašnji izostanak svijesti o etičnosti i reputaciji te Čerkiću na posljednjem domijenku održanom 9. decembra 2019 godine uručuje Zahvalnicu, valjda za požrtvovan rad na izgradnji (loše) reputacije BIT Alijanse.

ZAKLJUČAK

U uvodnom tekstu ovog serijala smo govorili o tome kako jedna “trula jabuka” može da ugrozi veliki broj zdravih. Spominjali smo primjer izvoznika jabuka koji su nekoliko puta trpili finansijske gubitke zbog sankcija koje je Rusija uvela BiH, a sve zbog nekolicine proizvođača koji su pokušali da prevare Rusiju tako što su jabuke uvozili iz Poljske, prepakivali i predstavljali kao domaće bh. jabuke. Ukazali smo da su ostali pošteni proizvođači napravili grešku zbog toga što na vrijeme nisu identificirali prevarante i od njih se javno ogradili. Skrenuli smo pažnju i IT industriji na ovaj rizik.

Iako blagovremeno upozorena, BIT Alijansa ne samo da se nije ogradila od neetičnog ponašanja g.Čerkića već je otvoreno stala u njegovu zaštitu pokazujući time da podržava pa čak i afirmira neetično ponašanje u IT industriji. Ovakav stav BIT Alijanse bi se mogao smatrati i potpuno legitimnim da se ista želi javno predstaviti kao neetična organizacija. Ipak, svjesna činjenice da je etika veoma bitna partnerima s kojima Alijansa i njene članice sarađuju, BIT Alijansa svoju stvarnu stranu neetičnosti prikriva javno proklamovanim Etičkim kodeksom koji daje veoma dobre smjernice etičnog postupanja, ali koji BIT Alijansa ne provodi u praksu i iste koristi samo za pridobijanje novih partnera kojima je poslovna etika bitna.

Rizik koji sa sobom nosi problem “trulih jabuka” se u potpunosti ostvario u slučaju BIT Alijanse. Gospodin Čerkić koji je na početku serijala bio jedina “trula jabuka” je u neetično postupanje uspio da uvuče BIT Alijansu pa indirektno i cijelu IT industriju. Na kraju prinuđen da izmiri svoj dug Čerkić nije uspio ozdraviti vlastitu reputaciju, jer bi za to bilo potrebno da prizna pogrešku, javno se izvine i podnese ostavku u Upravnom odboru, dok je BIT Alijansa koja je istrajala u neetičnom postupanju, zadržala epitet neetične organizacije koja svojim narušenim ugledom nanosi štetu reputaciji svih svojih članica.

Jedna trula jabuka nije odstranjena i ponovo je uspjela onezdraviti cijeli sanduk zdravih jabuka. Želimo vjerovati da će ovaj serijal pomoći svim drugim pojedincima i organizacijama da izvuku pouku i da blagovremeno prepoznaju i odstrane svoje “trule jabuke”.

***

*Net Consulting d.o.o. prati i analizira poslovne procese i prakse, sporne poslovne odnose, upravne i sudske postupke, te utvrđuje neregularnosti na štetu legitimnih poslovnih interesa klijenata. Ovaj tekst je objavljen uz saglasnost partnera A kao oštećene strane u ovoj situaciji. Net Consulting d.o.o. se uvjerio u istinitost svih navoda u tekstu kroz uvid u dokumentaciju i druge materijalne dokaze.

Vezani članci

Podijelite ovaj tekst

Facebook
Twitter
LinkedIn

Istaknuti slučajevi

Vijesti

O nama

Etika.ba je portal namijenjen stručnoj javnosti koja je zainteresovana za više standarde etike i usklađenosti propisa u poslovnom sektoru, sistematsko i objektivno praćenje sudskih, upravnih i drugih postupaka a kako bi osigurali fer i pošten tretman prema svim akterima na tržištu BiH. U javni prostor donosimo analize o konkretnim slučajevima s posebnim fokusom na poštivanje etičkih standarda prilikom vršenja javne dužnosti a čime doprinosimo ispunjavanju misije Etika.ba

Copyright ©2020 Etika.ba ® Sva prava zadržana.