piše: Bojan Bajić, predsjednik Foruma za etiku i usklađenost 8.12.2019.godine
Oko slučaja sukoba interesa Monike Mijić, članice VSTV-a, vodio sam u junu i julu 2019.godine javnu raspravu s njom, uz prigodnu javnu kampanju ruiniranja njene reputacije zbog neetičkog ponašanja. Naime, ona je kao članica VSTV-a bila aplicirala na poziciju u Ustavni sud Federacije BiH, ali je tvrdokorno odbijala da podnese ostavku u VSTV-u, a zna se da VSTV ima određenu ulogu u procesu odabira i predlaganja kandidata. Pritom je sluđivala javnost pokušavajući da dokaže da u toj situaciji nema sukoba interesa, što je prilično iritiralo javnost, jer je svima bilo jasno da je to čisti sukob interesa kada sjediš u organu koji djelimično odlučuje o tvom privatnom interesu da postaneš sudija Ustavnog suda Federacije BiH.
Čak i da nije bilo tih zakonsko-proceduralnih začkoljica, osoba koja drži do digniteta i etičkih principa podnosi ostavku i onda kada samo postoji sumnja javnosti u nepristrasnost.
Javna debata je počela mojom kolumnom: https://etika.ba/eticki-dvoboj-u-vstv-monika-mijic-vs-svetlana-brkovic/
i završila se razmjenom argumenata sa Monikom Mijić na internetu, objavljeno na ovom linku: https://etika.ba/rasprava-o-korupciji-u-vstv-izmedu-milana-tegeltije-bojana-bajica-i-monike-mijic/
Zašto sada podsjećam na ove tekstove?
Zato što sam se tokom debate sa Monikom Mijić raspravljao na principijelnom nivou i nisam vodio privatni rat, jer svakako nikad prije ovog slučaja nisam ni čuo za Moniku Mijić, a niti posle toga je nikad nisam upoznao, ali zbog daljeg razvoja slučaja želim da je djelimično pohvalim iz ugla etičkog ponašanja, ali uz izražavanje rezerve zbog nedorečenosti njenih stavova.
Tada sam u tekstu napisao da vjerujem da ovaj neetički skandal ne mora da joj napravi trajnu reputacijsku štetu, pod uslovom da grešku prizna i koriguje svoje ponašanje. Ima staro pravilo na zapadu da kada napraviš grešku za koju javnost sazna, moraš brzo da je priznaš i automatski preuzmeš odgovornost za svoje ponašanje.
Ako ipak odbiješ da priznaš grešku i nastaviš da se nekim neuvjerljivim obrazloženjima opravdavaš, tada se reputacija kruni velikom brzinom. Što duže traje ta neuvjerljiva odbrana, to sve više za sebe vežeš loš glas u javnosti.
Za nas koji se bavimo javnom promocijom etičkog ponašanja u vršenju službenih dužnosti, često odgovara da osoba koja načini etički prekršaj nastavi da se pravda, jer tada možemo držati pažnju javnosti dugo vremena i uspješno ruinirati reputaciju neetičnom službeniku.
Ruiniranje reputacije nije samo po sebi cilj u toj situaciji, iako neetički službenik to zaslužuje, već je važna šira poruka javnosti i upozorenje drugim neetičkim službenicima.
Šta je odlučila Monika Mijić da uradi sa svojom reputacijom?
Odlučila je da djelimično uradi pravu stvar. Ona je 16.oktobra 2019.godine odustala od kandidature za sudiju Ustavnog suda Federacije BiH. Kako su mediji tada izvjestili ona se nije oglašavala, ali je predsjednik Vijeća Milan Tegeltija dao izjavu u njeno ime, koja ovako glasi: ”Iako ona smatra da ne postoji sukob interesa u tom slučaju, Monika Mijić je osjećala odgovornost koju ima prema Savjetu i percepciji javnosti. Odlučila se da zaštiti VSTS na taj način, imajući u vidu stavove Evropske komisije i generalno medijske napise, kazao je predsjednik Vijeća Milan Tegeltija, te se zahvalio Mijić na “odgovornom gestu”.
Iz ove izjave možemo dosta stvari zaključiti, pod uslovom da je Tegeltija vjerodostojno prenio stavove Monike Mijić.
Dakle:
a) Nesporno je da se povukla. (Dobija plus za ovaj potez!)
b) Nesporno je da se nije htjela obratiti javnosti da objasni. (Dobija minus za ovaj potez!)
c) Prvi dio Tegeltijine rečenice: ‘Ona smatra da ne postoji sukob interesa u ovoj situaciji’ (Dobija etički neutralnu ocjenu za ovaj stav, jer ako je istina da ovo stvarno misli onda je njen problem primarno nedostatak znanja!)
d) Drugi dio Tegeltijine rečenice: ‘Monika Mijić je osjećala odgovornost koju ima prema Savjetu i percepciji javnosti. Odlučila se da zaštiti VSTS na taj način, imajući u vidu stavove Evropske komisije i generalno medijske napise.’ (Dobija plus za razlog povlačenja!)
Ako Monika Mijić potvrdi da je Tegeltija vjerno citirao njene stavove, onda ocjena njenog poteza iz ugla etike izgleda ovako:
Monika Mijić je ETIČNO POSTUPILA (tri plusa), ali NEMA ZNANJE (jedan minus).
Ukoliko bi se pak ispostavilo da Monika Mijić zna da nije u pravu u vezi sukoba interesa, ali da nastavlja tvrdokorno odbijati da prizna grešku, onda bi status spao na DJELIMIČNO ETIČNO POSTUPILA.
Ova druga opcija je bliže istini, jer kako reče Tegeltija da Evropska komisija smatra da jeste bio sukob interesa, a Monika Mijić ima evropskog iskustva, pa sigurno zna da oni u Evropi, koji su izmislili koncept sukoba interesa, znaju bolje od nas u BiH šta je sukob interesa a šta nije.
Koje dalje opcije Monika Mijić ima iz ugla etike i reputacije?
Trebala bi što prije da svojim riječima prizna da je pogriješila i da kaže da je izvukla pouku iz ove situacije. Tada bi ovaj etički incident iz 2019.godine mogao biti saniran i ona bi mogla u budućnosti, koristeći se naravoučenijem iz ovog slučaja, biti čak dobar promoter etičkih vrijednosti.
Na zapadu je praksa pokazala još jednu zakonitost. Nekad su pouzdaniji iz perspektive etičkog postupanja oni koji su imali grešku u biografiji pa izvukli pouku, nego ‘čistunci’ koji su bez greške, pa se nikad ne zna kad iskušenje može pokucati na njihova vrata.
Vjerujem da bi Monika Mijić čak bila odličan predavač na seminarima na temu etičkih dilema, ako bi uradila pravu stvar do kraja na ovom pitanju.
Kraj teksta.
p.s. za one koji dovoljno ne razumiju koncept etičkih standarda ponašanja, pa me s vremena na vrijeme optužuju da se postavljam na superiornu moralnu poziciju i tako prosuđujem ko je etičan a ko nije, moram reći da to uopšte nema veze sa vlastitim doživljajem. U principu se samo koristim profesionalnim standardima etičkog ponašanja koji su na zapadu već odavno razvijeni, pa se etičko ponašanje mjeri kao što se računaju i standardi u građevini, obrazovanju, zaštiti životne okoline i sl. U svakom slučaju, kritike na svoj račun svakako rado primam i polako se učim da priznajem vlastite greške.
