POSLOVNO – PRAVOSUDNI SKANDAL U BIH 3. DIO
U prvom dijelu serijala ‘Poslovno-pravosudni skandal u BiH’ objavili smo tekst pod nazivom ‘Sudska neefikasnost u službi bogaćenja pojedinaca’ i pisali o tome kako su Općinski sud u Mostaru —————————————— zloupotrijebili diskrecionu autonomiju sudačke pozicije da urade potpuno nevjerovatnu stvar,a to je da oduzmu pravomoćnost presuđivanja Vrhovnom sudu Federacije i da se kao suveren postave iznad Ustava.
———————————————————————————————————————————————
Cijelu hronologiju odugovlačenja, baziranu na egzaktnim podacima iz sudskog spisa, možete pročitati u prvom tekstu na ovom linku i analizu dokaza o kršenju profesionalnih standarda sudijske dužnosti, u drugom tekstu na ovom linku.
U nastavku serijala ćemo uključene parnične stranke i dalje oslovljavati putem pseudonima kako bi izbjegli marketing, s tim da ćemo stranu kojoj Sud u Mostaru ide na ruku i dalje nazivati: domaći građevinac, a stranu koju Sud diskriminiše ćemo nazivati: međunarodna banka.
*****
U međuvremenu, nakon što smo objavili drugi tekst, saznali smo da je predsjednica Kantonalnog suda u Mostaru Rabija Tanović 21.11.2019. godine uputila ponovni nalog za hitno postupanje na ruke predsjednici Općinskog suda u Mostaru Divni Bošnjak ———————————————————————————–
U dopisu predsjednica Kantonalnog suda naglašava da je još 11.6.2019. godine već jednom uputila nalog da Općinski sud u Mostaru HITNO odluči o prigovoru domaćeg građevinca, te da ovim sad dopisom ponavlja isti nalog obzirom da još uvijek nije postupljeno po njemu.
Ovaj dopis dokazuje da su istraživanje i zaključci tima Net Consulting-a o nezakonitoj opstrukciji predmeta utemeljeni, te da se rizik od korupcije u pozadini odugovlačenja može opravdano istaći sa visokim stepenom uvjerenja.
———————————————————————————————————————————————————————————————-
Prevara sa predugovorima
Sjetimo se da domaći građevinac nije uspjevao da vrati kredit medjunarodnoj banci za izgradnju poslovno-stambenog kompleksa u Mostaru, pa da bi se izvukao od obaveze, on se sjetio da podnese tužbu Općinskom sudu u Mostaru sa tezom da je međunarodna banka kriva što on nije prodao sve etažne nekrentine kako je planirao, te je tražio da mu međunarodna banka isplati kupoprodajnu cijenu za nekretnine koje nije prodao, kao i razne druge vrste šteta koje ne postoje niti kao pravni niti kao ekonomski pojam.
Kupoprodajnu cijenu za nekretnine koje nije prodao je dokazivao predugovorima o kupoprodaji sa raznim licima, koje je sačinio u svojoj kancelariji, a ne kod notara kako je bilo ugovoreno u sporazumu sa međunarodnom bankom (koji predugovori su imali samo snagu zapisnika o namjeri da se kupi nekretnina).
Općinski i Kantonalni sud u Mostaru su obavezali međunarodnu banku da isplati kupoprodajnu cijenu neprodatih nekrentina domaćem građevincu. Istovremeno domaći građevinac je ostao vlasnik tih nekrentina i nastavio ih je prodavati, sad već po drugi puta. Time je se domaći građevinac, na osnovu sudskih odluka, dvostruko bogatio. Treba imati u vidu da se radi o vrijednosti od više desetina miliona KM koje je međunarodna banka isplatila domaćem građevincu, i istoj tolikoj vrijednosti nekretnina koje su ostale u vlasništvu domaćeg građevinca koje je nastavio prodavati.
PRIMJER: Predugovor između domaćeg građevinca i gđe Ljerke Ostojić
Na spisku tih predugovora, ili bolje reći zapisnika, nalazio se i predugovor sa gđom Ljerkom Ostojić. Prema nalazu vještaka Zije Veledara, gđa Ostojić je trebala kupiti poslovni prostor od 300 m2 za cijenu od cca 1.170.000,00 KM, a za koji nije tražila kredit od međunarodne banke. Isplatom iznosa iz presude domaćem građevincu, međunarodna banka je isplatila i ovaj poslovni prostor u navedenom iznosu od 1.170.000,00 KM.
Nakon što je međunarodna banka izvršila isplatu po presudi domaćem građevincu u julu 2016. godine, gđa Ostojić je navodno odustala od kupovine poslovnog prostora, zbog čega joj je domaći građevinac izvršio povrat uplaćenog avansa. Ovo je sudinca Majna Lovrić, koja je donijela prvostepenu presudu u ovom predmetu, potvrdila u svom dopisu od 5.1.2018. godine, kojeg je uputila predsjednici Općinskog suda Divni Bošnjak: ”s obzirom na okolnosti da je ‘domaći građevinac’ izvršio povrat avansa gđi. Ljerki Ostojić, kao potencijalnom kupcu poslovnog prostora, nakon NEREALIZACIJE predugovora o kupovini poslovnog prostora”.
Iz ovoga zaključujemo da je međunarodna banka platila domaćem građevincu navodnu štetu od propasti predugovora sa gđom Ostojić u iznosu od 1.170.000,00 KM, nakon čega je domaći građevinac vratio avans gđi Ostojić i zadržao poslovni prostor za sebe i kasnije ga vjerovatno nekome prodao.
Međutim, tu se ne završava realizacija dogovora između domaćeg građevinca i gđe Ostojić, nego se ona i dalje nastavlja.
Tako je 14.09.2016. godine Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda u Mostaru, na temelju ugovora o prodaji nekretnina notarski obrađenog dana 23.8.2016. godine, samo mjesec dana nakon što je međunarodna banka uplatila višemilionski iznos zbog navodne štete, kod notara Danke Vučina iz Mostara – broj OPU-IP 465/2016, izvršio predbilježbu prava vlasništva u korist gđe Ostojić na stanu površine 53,01m2, koji se nalazi u istom stambeno-poslovnom objektu u vlasništvu domaćeg građevinca.
Stranke su ugovorile prodajnu cijenu kvadratnog metra stana u iznosu od 1.560,00 KM/m2, a što ukupno iznosi 82.695,60 KM. Isplata kupoprodajne cijene nije izvršena preko bankovnog računa, niti u notarskom uredu, što bi bio uobičajen način plaćanja nekretnine. U ugovoru je navedeno da je kupoprodajna cijena u cjelini plaćena gotovinom, što samo po sebi dovodi u sumnju plaćanje.
Nakon uknjižbe ovog stana, ubrzo se, po istom modelu, dešava uknjižba još jednog stana u istom stambeno-poslovnom objektu domaćeg građevinca. Zemljišnoknjižni ured u Mostaru je 27.10.2016. godine izvršio uknjižbu prava vlasništva u korist gđe Ostojić na stanu površine 48,66m2, po osnovu ugovora od 31.08.2016. godine sačinjenog od strane istog notara. Cijena je isto 1.560,00 KM po kvadratu, odnosno ukupno 75.909,60 KM, a kupoprodajna cijena ponovo nije plaćena preko bankovnog računa, niti u notarskom uredu, nego u gotovini, izvan ugovora.
Sukob interesa sudinice Majne Lovrić
Iako je opisana konstrukcija sa predugovorom, isplatom avansa i kupovinom dva stana bez isplate cijene na uobičajen način, između domaćeg građevicna i gđe Ostojić već dovoljno indikativna, ipak to nije sva specifičnost i neuobičajenost ove situacije. Gđa Ostojić nije bila samo navodni zainteresirani kupac poslovnog prostora iz predugovora, odnosno sticalac stanova iz ugovora o kupoprodaji, nego je u tazbinskom srodstvu (zaova) sa sudincom Majnom Lovrić, koja je donijela prvostepenu presudu u ovom predmetu u korist domaćeg građevinca, a na štetu međunarodne banke.
Nakon što je ovo razotkriveno, krenula su kontradiktorna tumačenja Općinskog suda u Mostaru razloga za izuzeće sudije, ovisno o tome šta je u konkretnom slučaju odgovaralo interesima domaćeg građevinca.
Tako je u jednom Rješenju od 27.12.2016. godine Općinski sud odbio zahtjev za izuzeće sudince Majne Lovrić, obrazlažući svoju odluku izjavom sudince: ”…da u vrijeme postupanja u ovom predmetu tazbinske veze nisu postojale jer su one prestale smrću njenog supruga 18.10.2012.godine”.
Ovakvo tumačenje sukoba interesa od strane sudinice Majne Lovrić je potpuno suprotno Smjernicama o sprečavanju sukoba interesa koje se nalaze na web sranici VSTV-a na ovom linku: https://pravosudje.ba/vstv/faces/docservlet?p_id_doc=35081. U odjeljku posvećenom nepotizmu, na strani 24, tačka 1.3. definisano je sljedeće: ‘Ukoliko nosilac pravosudne funkcije zna da član njegove porodice ili drugo blisko lice ima finansijski, politički ili drugi interes u predmetu, on bi trebao tražiti svoje izuzeće.’
Igre sa pravosuđem predsjednice Divne Bošnjak, bez granica
Zatim je predsjednica Općinskog suda Divna Bošnjak 22.1.2018. godine ponovo odbacila izuzeće sudinice Majne Lovrić u drugom povezanom postupku, pogrešno se pozivajući na presudu Europskog suda – Hauschild protiv Danske – ”Da bi se dokazala subjektivna nepristrasnost, Sud zahtijava dokaze konkretne pristrasnosti. Osobna nepristrasnost redovno postavljenog suca se pretpostavlja sve dok se ne dokaže suprotno”.
Pogrešnim pozivanjem na pomenutu presudu Europskog suda uočavamo da u domaćem pravosuđu nema dovoljno svijesti i razumijevanja koncepta sukoba interesa, koje se brka sa situacijama kada Sud zahtijeva dokaze konkretne pristrasnosti.
Naime, Sukob interesa je situacija (NE PONAŠANJE) u kojoj neki pojedinac na odgovornom položaju (ili član njegove uže obitelji), ima istovremene međusobno konkurentne, profesionalne i osobne interese.
Ovo znači da je banka prijavila situaciju u kojoj je gđa Ostojić zaova sudinice Majne Lovrić i da se zbog toga sudinica morala sama izuzeti zbog MOGUĆE pristrasnosti u postupanju. Sudinica Divna Bošnjak je otišla u potpuno suprotnom pravcu, ne shvatajući koncept sukoba interesa, i zaključila da su potrebni konkretni dokazi pristrasnosti.
U konceptu sukoba interesa se pristrasno ponašanje ne treba ni dokazivati, već se SITUACIJA sukoba interesa rješava izuzećem prije nego što se i počne sa postupanjem. Nadalje, pogrešno pozivana presuda Europskog suda u primjeru iz Danske govori o situaciji kada se sudija u predmetu ponaša pristrasno iz nekog drugog razloga, a da prije toga nije postojao sukob interesa. Npr. u praksi se može desiti da sudija nema rodbinskih ili bliskih odnosa sa strankom u predmetu, ali da postoji sumnja da je uzeo MITO od jedne od stranaka u sporu, pa je to postao razlog pristrasnog ponašanja. U tom slučaju se treba dokazivati konkretna pristrasnost.
Pravosudni Švedski sto u Mostaru
Da bi ilustrovali kako predsjednica Općinskog suda Divna Bošnjak nekonzistentno iz prakse Europskog suda uzima razne presude kako bi ih pogrešnim interpretiranjima stavila u službu trenutnih potreba, predstavićemo još jednu odluku o izuzeću sudinice Majne Lovrić iz procesa donošenja privremene mjere u korist međunarodne banke
U trećem povezanom postupku, u kojem je se donosila odluka u korist međunarodne banke, krenulo je lančano izuzimanje sudija, pa je 1.6.2017. godine predsjednica Općinskog suda Divna Bošnjak prihvatila zahtjev za izuzeće sudinice Majne Lovrić, ali sada pozivajući se na drugu presudu Europskog suda – Piersack protiv Belgije – ”svaki sudac za kojeg postoji legitiman razlog za bojazan da nije nepristran mora se povući. Ako ima razloga za sumnju, čak ako subjektivno nema konkretne indikacije pristrasnosti, to već postaje neprihvatljivo ugrožavanje povjerenja koje sud mora da ima”.
Tim Net Consulting-a je otkrio da Općinski sud u Mostaru koristi presudu iz Danske kada želi da odbije izuzeće, a u istoj ili sličnoj situaciji kada želi da prihvati izuzeće, onda koristi presudu iz Belgije. Presude Europskog suda se nesporno interpretiraju u krivom kontekstu, te ih Općinski sud u Mostaru očigledno konzumira po principu Švedskog stola, zavisno od trenutnog ukusa i potrebe.
———————————————————————————————————————————————————————————————–
Kako su Ured disciplinskog tužioca i Tužilaštvo u Livnu odreagovali na ovo saznanje pisat ćemo u nastavku ovog serijala.
Kraj trećeg dijela.
Nastavak priče ćemo objaviti 10.12.2019. godine.
*Net Consulting d.o.o. prati i analizira poslovne procese i prakse, sporne poslovne odnose, upravne i sudske postupke, te utvrđuje neregularnosti na štetu legitimnih i legalnih poslovnih interesa klijenata. Ovaj tekst je objavljen uz saglasnost oštećene strane u ovom slučaju. Net Consulting d.o.o. se uvjerio u istinitost svih navoda u tekstu kroz uvid u dokumentaciju i druge materijalne dokaze.
