Analiza slučajeva, izvještaji i kampanje u oblasti etike i usklađenosti.

PARA VRTI GDJE BURGIJA NEĆE (PPS: 6. dio)

POSLOVNO – PRAVOSUDNI SKANDAL U BIH 6. DIO

U prvom dijelu serijala ‘Poslovno-pravosudni skandal u BiH’ objavili smo tekst pod nazivom ‘Sudska neefikasnost u službi bogaćenja pojedinaca’ i pisali o tome kako su Općinski sud u Mostaru i sudinica koja je angažovana na predmetu zloupotrijebili diskrecionu autonomiju sudačke pozicije da urade potpuno nevjerovatnu stvar, a to je da oduzmu pravomoćnost presuđivanja Vrhovnom sudu Federacije i da se kao suveren postave iznad Ustava.

U drugom dijelu serijala ‘Poslovno-pravosudni skandal u BiH’ objavili smo tekst pod nazivom ‘LADICA – Model opstrukcije pravne države’, kojim smo predstavili dokaz, kojeg potpisuje postupajuća sudinca Nina Ratkušić, o kršenju profesionalnih standarda sudijske dužnosti i neargumentovanom odugovlačenju procesa protivizvršenja u korist jedne, a na štetu druge strane.

U trećem dijelu serijala ‘Poslovno-pravosudni skandal u BiH’ objavili smo tekst pod nazivom ‘Porodične veze u predmetu’, u kojem je opisan primjer kako je domaći građevinac nezakonitim presudama od međunarodne banke naplatio iznos od 1.070.000 KM navodne štete ‘krivicom’ međunarodne banke, koja je tumačenjem suda proistekla zbog odustajanja navodnog kupca Ljerke Ostojić od kupovine lokala od 300 m2. Opisali smo kako je domaći građevinac, nakon što se neosnovano obogatio putem nezakonitih sudskih odluka, vratio avans za lokal Ljerki Ostojić, a ona je onda u istom stambeno-poslovnom kompleksu ‘kupila’ ili ‘dobila’ dva stana u vrijednosti od 158.000 KM, za koje isplata cijene nije izvršena niti putem transakcijskog računa ni u gotovini pred notarom. Pored svega, domaći građevinac je ostao vlasnik predmetnog poslovnog prostora, a sudinica Majna Lovrić koja je donijela ovakvu prvostepenu presudu je u tazbinskom srodstvu sa Ljerkom Ostojić.

U četvrtom dijelu serijala ‘Poslovno-pravosudni skandal u BiH’ objavili smo tekst pod nazivom ‘Vrana vrani oči ne kopa’ u kojem je predstavljeno postupanje Tužilaštva u Livnu i Ureda disciplinskog tužioca VSTV-a po prijavama koje su podnijete od strane međunarodne banke. Uočena je jednaka metodologija odbijanja prijava i u krivičnoj i u disciplinskoj oblasti, a ona se bazira na tehnici koju smo nazvali ‘izbjegavanje neugodnog navoda’. Takođe smo uočili da UDT neopravdano odugovlači postupanje po navodima, prilikom čega pravi faze ćutanja u trajanju od čak 487 dana, zbog čega smo izrazili skepsu u očekivanje da će UDT disciplinski goniti sudinicu Ninu Ratkušić koja neopravdano oteže postupak protiv izvršenja u trajanju više od 400 dana.

U petom dijelu serijala ‘Poslovno-pravosudni skandal u BiH’ objavili smo tekst pod nazivom ‘Vizija Ureda disciplinskog tužioca VSTV po Aleni Kurspahić Nadarević’ u kojem je predstavljeno nekredibilno postupanje UDT-a koji nije odgovorio svom zadatku, gdje smo utvrdili da je UDT taj koji svojim neradom stvara gore pomenutu situaciju da sudije i tužioci skoro ništa ne rizikuju kada se neprofesionalno ponašaju. Ako UDT ne radi svoj posao, onda je to primarni problem pravosuđa, jer kako možemo očekivati da se u pravosudnoj zajednici širi čast i etika, kada organ koji je namijenjen da bdi nad pravosudnom etikom ne radi svoj posao. Zašto je ovo tako, analizirali smo kroz pogrešan stav odgovorne osobe Ureda disciplinskog tužioca.

Cijelu hronologiju odugovlačenja, baziranu na egzaktnim podacima iz sudskog spisa, možete pročitati u prvom tekstu na ovom linku.

U nastavku serijala ćemo uključene parnične stranke i dalje oslovljavati putem pseudonima kako bi izbjegli marketing, s tim da ćemo stranu kojoj Sud u Mostaru ide na ruku i dalje nazivati: domaći građevinac, a stranu koju Sud diskriminiše ćemo nazivati: međunarodna banka.

♦♦♦

U 6. nastavku ćemo predstaviti metodu sistematskog djelovanja s ciljem umanjenja mogućnosti da međunarodna banka bar djelimično umanji štetu koju je pretrpjela postupajući po nezakonitim presudama Općinskog i Kantonalnog suda u Mostaru. To sistematsko djelovanje se vrši, s jedne strane, konstantnim umanjivanjem imovine domaćeg građevinca iz koje bi međunarodna banka mogla naplatiti svoje potraživanje, a, s druge strane, upornim odugovlačenjem ili potpunim odbijanjem provođenja postupaka koji su u nadležnosti suda, tužilaštva i UDTa, a koji bi trebali naplatu u ovom predmetu učiniti izvjesnijom. U ovom tekstu će biti predstavljen samo jedan od modela umanjenja imovine domaćeg građevinca. Radi se o distribuciji novčane imovine domaćeg građevinca, čime svi učesnici tog modela direktno utiču na uvećanje štete koju trpi međunarodna banka u ovom predmetu zbog nemogućnosti naplate svog potraživanja.

♦♦♦

Nakon što je Općinski sud u Mostaru, 15.1.2016.godine bez argumenata donio prvostepenu presudu u korist domaćeg građevinca, a Kantonalni sud Mostar 1.6.2016.godine potvrdio istu u rekordnom roku od 4.5 mjeseca, međunarodna banka je 13.7.2016.godine morala platiti domaćem građevincu više desetina miliona KM.

Već smo ranije pisali kako je Vrhovni sud Federacije BiH 05.10.2017. godine donio trećestepenu presudu u korist međunarodne banke, ukinuo je prvostepenu i drugostepenu presudu i odbio tužbeni zahtjev domaćeg građevinca kao neosnovan, čime je isplata koju je međunarodna banka izvršila po rješenju o izvršenju postala neosnovana i domaći građevinac je postao dužan da sredstva vrati međunarodnoj banci.

Takođe smo pisali kako je Općinski sud u Mostaru od tada do danas, u ukupnom trajanju od 26 mjeseci, na različite nezakonite načine izvrdavao zakonsku obavezu da provede protivizvršenje u korist međunarodne banke, sa posebnim osvrtom na sudinicu Ninu Ratkušić koja već 14 mjeseci bez ikakvog obrazloženja drži predmet u ladici. Zapravo, obrazloženje je jasno: protekom svakog dana u kojem nije naplatila niti 1 KM od svog potraživanja od domaćeg građevinca, šteta međunarodnoj banci raste, a umanjuje se mogućnost da će bar djelimično istu uspjeti nadoknaditi. I upravo se to hoće.

Kako je moguće da sudinica smije u toj mjeri kršiti zakon, te kako je moguće da niko ne reaguje na tu nezakonitost, biće lakše razumjeti kada se pogledaju vrtoglavi iznosi koji su predmet spora međunarodne banke protiv domaćeg građevinca i raznih ljudi i firmi, koji su se okoristili novcem kojeg je nezakonitim presudama prisvojio domaći građevinac i pomogli mu da umanji imovinu iz koje bi međunarodna banka mogla tražiti povrat neosnovano isplaćenog iznosa domaćem građevincu.

♦♦♦

Domaći građevinac je izvršenjem kasnije ukinutih presuda naplatio više desetina miliona KM već 14.7.2016. godine. Građani ovakve basnoslovne iznose ne mogu percipirati, jer zbog loše ekonomske situacije u BiH građani u prosjeku maksimalno mogu zamisliti iznos do jedne hiljade KM. Običnom građaninu više desetina miliona KM više izgleda kao brzina svemirskih brodova iz serijala ‘Zvjezdane staze’, nego što je to moguća svota novca koju jedan pojedinac može staviti u svoj džep.

Da se nezakonite presude Općinskog i Kantonalnog suda u Mostaru, te ekspresno provođenje izvršenja istih, nisu dogodili slučajno, kao što se slučajno ne odugovlači provođenje protivizvršenja, ilustrovaćemo kroz iznose čiji povrat traži međunarodna banka u sporu protiv domaćeg građevinca i više drugih osoba i firmi:

• 4.8.2016. god. pozajmica Enfants d.o.o. Mostar, direktor Zdenko Zovko, iznos 100.000,00 KM;
• 17.8.2016. god. pozajmica Rozić Marinku, iznos 500.000,00 KM;
• 8.9.2016. god. pozajmica GEO Marić d.o.o. Mostar, direktor Ivan Marić, iznos 150.000,00 KM;
• 19.9.2016. god. pozajmica Enfants d.o.o. Mostar, direktor Zdenko Zovko, iznos 67.000,00 KM;
• 26.9.2016. god. pozajmica Rozić Moniki, iznos 140.000,00 KM;
• 27.9.2016. god. pozajmica Rozić Tomislavu,iznos 200.000,00 KM;
• 27.9.2016. god. pozajmica TORO d.o.o., direktor Tomislav Rozić, iznos 1.000.000, 00 KM;
• 4.10.2016.god. pozajmica Rozić Marinku, iznos 100.000,00 KM;
• 18.10.2016. god. pozajmica Top Guard d.o.o., direktor Vida Kundačina, iznos 30.000,00 KM;
• 24.10.2016. god. pozajmica Vrljić Iliji, iznos 150.000,00 KM;
• 9.11.2016. god. pozajmica Rozić Tomislavu, iznos 37.000,00 KM;
• 10.11.2016. god. pozajmica Rozić Marinku, iznos 500.000,00 KM;
• 24.11.2016. god. pozajmica SIP d.o.o., direktor Pamela Ostojić Sušac, iznos 40.000,00 KM;
• 5.12.2016. god. pozajmica Rozić Marinku, iznos 1.500.000,00 KM;
• 8.12.2016. god. pozajmica GEO Marić d.o.o. Mostar, direktor Ivan Marić, iznos 50.000,00 KM;
• 13.12.2016. god. pozajmica Projektant d.o.o., direktor Milenko Bilić, iznos 150.000,00 KM;
• 26.12.2016. god. pozajmica Jablanit d.o.o., direktor Elma Bajramović, iznos 80.000,00 KM;
• 17.3.2017. god. pozajmica GEO Marić Mostar, direktor Ivan Marić, iznos 25.000,00 KM.

Kada saberemo sve navedene iznose dobijemo ukupno cca 5,2 miliona KM, što je samo dijelić iznosa kojeg domaći građevinac duguje međunarodnoj banci.

♦♦♦

Najbolju definiciju stanja ovog predmeta je u svom odgovoru na tužbu dao g. Zdravko Rajić, advokat domaćeg građevinca. On je rekao da međunarodna banka neopravdano uplatu domaćem građevincu u višemilionskom iznosu naziva neosnovanim bogaćenjem, jer je domaći građevinac dobio taj iznos po presudama prvostepenog i drugostepenog Suda u Mostaru, pa samim tim to nije neosnovano bogaćenje, nego legalno bogaćenje.

Na ovaj način je advokat Zdravko Rajić izrekao jednu veliku, ali žalosnu istinu. Domaći građevinac nije mogao sam opljačkati međunarodnu banku, on je samo mogao predložiti način kako to da se izvede, ali je suština u tome da su najveću pljačku banke u BiH ikad iskoordinirali Općinski i Kantonalni Sud u Mostaru. Bez asistencije Suda u Mostaru, domaći građevinac bi bio nemoćan sa svojim planom.

Advokat Zdravko Rajić je u svom odgovoru na tužbu od 18.12.2017. godine izrekao još jednu proročku viziju ovog predmeta, koja se nažalost obistinila. Naime, on je ustvrdio da međunarodna banka ne može potraživati povrat pozajmica od navedenih lica, jer nema status povjeritelja, ‘posebno ako se ima u vidu da potraživanje treba dospjeti na naplatu’, a ‘međunarodna banka ni danas nema izvršni naslov temeljem kojeg bi opravdala svoje potraživanje prema domaćem građevincu’.

U tom trenutku je bilo prošlo 2 mjeseca od presude Vrhovnog suda Federacije BiH u korist međunarodne banke i niko nije mogao pretpostaviti, osim izgleda advokata Zdravka Rajića, da će Općinski sud u Mostaru uspjeti da još dugo nakon tog vremena koči proces izdavanja izvršnog naloga na osnovu presude Vrhovnog suda FBiH u korist međunarodne banke, koji još ni do dana objave ovog članka (23.12.2019. godine), u ukupnom trajanju od 26 mjeseci, nije izdat. Napominjemo da je izvršni postupak u korist domaćeg građevinca završen u roku od mjesec dana.

♦♦♦

Iz opisanog spora proizilazi da interes da se onemogući međunarodna banka u naplati svog potraživanja, nastalog postupanjem po nezakonitim presudama Sudova u Mostaru, nije samo interes domaćeg građevinca koji se obogatio spornom isplatom nezakonitih presuda. Taj interes je mnogo širi i vjerovatno se ne može ni zamisliti dokle seže. Ali bi se moglo istražiti kada bi disciplinski i krivični tužioci imali interes da rade svoj posao za kojeg su plaćeni i kad bi prepoznali da su dužni po službenoj dužnosti djelovati sa ciljem suzbijanja rizika od korupcije i svih vrsta neprofesionalnog i nemarnog ponašanja.

Splet činjenica koje iznosimo u svojim izvještajima, u kombinaciji sa ovolikim otporom da se uradi išta profesionlano u vezi s ovim predmetom od strane suda, tužilaštva i UDT-a, nameće zaključak da je tačna stara narodna poslovica da ‘para vrti gdje burgija neće’.

Podsjećamo da je domaći građevinac u svom vlasništvu zadržao i poslovne prostore i stambene jedinice, za koje je nezakonitim sudskim odlukama naplatio navodno izgubljene prihode, a koje je kasnije slobodno prodavao na tržištu, čime se dvostruko obogatio. Ta prodaja je naročito intenzivirana nakon što je Vrhovni sud FBiH 5.10.2017. godine ukinuo presude po kojima je izvršena isplata, a sve s ciljem dodatnog umanjenja imovine iz koje bi međunarodna banka bar djelimično mogla naplatiti potraživanje koje je nastalo ispunjenjem nezakonitih presuda Općinskog i Kantonalnog suda u Mostaru.

O drugim modelima umanjenja mogućnosti da međunarodna banka naplati svoje potraživanje izvještavat ćemo u narednim nastavcima ovog serijala.

♦♦♦

Na ovaj način nadležni organi svojim činjenjem i nečinjenjem uništavaju svaku mogućnost razvoja ekonomije, rasta investicija, otvaranja kvalitetnih novih radnih mjesta, što daje poseban pečat procesu odlaska mladih iz Bosne i Hercegovine u Njemačku i druge evropske zemlje u kojima ovakve egzibicije pravosuđa nisu ni moguće, niti zamislive.

Kraj šestog dijela.

Nastavak priče ćemo objaviti 30.12.2019. godine.

*Net Consulting d.o.o. prati i analizira poslovne procese i prakse, sporne poslovne odnose, upravne i sudske postupke, te utvrđuje neregularnosti na štetu legitimnih i legalnih poslovnih interesa klijenata. Ovaj tekst je objavljen uz saglasnost oštećene strane u ovom slučaju. Net Consulting d.o.o. se uvjerio u istinitost svih navoda u tekstu kroz uvid u dokumentaciju i druge materijalne dokaze.

Vezani članci

Podijelite ovaj tekst

Facebook
Twitter
LinkedIn

Istaknuti slučajevi

Vijesti

O nama

Etika.ba je portal namijenjen stručnoj javnosti koja je zainteresovana za više standarde etike i usklađenosti propisa u poslovnom sektoru, sistematsko i objektivno praćenje sudskih, upravnih i drugih postupaka a kako bi osigurali fer i pošten tretman prema svim akterima na tržištu BiH. U javni prostor donosimo analize o konkretnim slučajevima s posebnim fokusom na poštivanje etičkih standarda prilikom vršenja javne dužnosti a čime doprinosimo ispunjavanju misije Etika.ba

Copyright ©2020 Etika.ba ® Sva prava zadržana.