Sarajevo Tower: Gdje su Jukine pare 2? Iscenirano hapšenje. (SST 5. dio)

Kako zavarati istražne organe?

’HODŽINE’ ZAVRZLAME

I ZAGONETKA GDJE SE NALAZE JUKINE PARE

(Pinjić zvani Hodža kroz zapisnik o saslušanju svjedoka, 10.06.2019.-FUP)

Elmedin Pinjić zvani Hodža, menadžer firme “Euro-profil commerce” je 04. juna prijavio Federalnoj upravi policije (FUP) Sedina Halilagića, direktora projekta “Sarajevo Tower”, da je od njega tražio mito u iznosu od 200.000 maraka. Postupajući po prijavi, FUP je od Pinjića uzeo izjavu 10. juna 2019., a kojom ćemo se baviti u nastavku kako bismo zaključili da li su istražni organi “nasjeli” na priču o uzimanju mita. Tužilaštvo Kantona Sarajevo (KS) i FUP su 10.7.2019.godine uhapsili rukovodstvo firme ‘Smart Invest’ pod tvrdnjom da su uzeli 60.000 KM mita od Hodže, kao prvu ratu od planiranih 200.000 KM mita ukupno.

Nesporno je policija u apartmanu 102 u ‘Panameri’ na Ilidži zatekla Sedina Halilagića, direktora objekta ‘Sarajevo Tower’ kako je uzeo 60.000 KM od Hodže, i ta scena je nesporna, međutim sporno je što su nadležni organi ‘neoprezno’ kvalifikovali dug kao mito, a to onda ovu priču mijenja u korijenu.

Ako su 60.000 KM koje je Hodža dao Sedinu Halilagiću bile dug, onda su nadležni organi u apartmanu 102 morali uhapsiti Hodžu a ne Sedina Halilagića, a zbog podnošenja lažne krivične prijave.  

U ovom tekstu ćemo dokazati da je Hodža podnio lažnu krivičnu prijavu i da je svoj dug od 200.000 KM koji je imao prema prvobitno planiranom fasaderu Jusufu Muhiću, zvanom Juka, lažno pretvorio u priču da mu je direktor projekta ‘Sarajevo Tower’ Sedin Halilagić tražio kao mito kako se Hodži ne bi aktivirala bankarska garancija za nepoštivanje ugovornih odredbi.

Metoda dokazivanja koju ćemo koristiti u ovom tekstu je vrlo jednostavna i učinkovita. Analiziraćemo samo riječi koje je Hodža izgovorio u svojoj prijavi u FUP-u 10.6.2019.godine, što je konstatovano zapisnički, gdje se kroz kontradiktornosti samih Hodžnih riječi lako može zaključiti da u ovoj situaciji nema riječi o mitu, već isključivo o vraćanju duga.

Čitaocima ćemo prezentovati zapisnik iz FUP-a kako bi samostalno mogli da zaključe da li je analiza koju portal Etika.ba predstavlja objektivna i kredibilna. Izjavu Elmedina Pinjića zvanog Hodža u FUP-u, možete pročitati ovdje.

♦♦♦

Uvodne informacije: “Euro-profil commerce” je podizvođač radova na izradi termo fasade na objektu “Sarajevo Tower” i ugovarač za najam, montažu i demontažu fasadne skele, a na osnovu ugovora koji su potpisali 07. 02.2019. sa generalnim izvođačem radova – građevinskom firmom ‘ANS DRIVE’, uz saglasnost suinvestitora projekta ‘Smart Invest’ i ‘Ans Drive. Firma ‘Ans Drive’ se na projektu pojavljuje u dvostrukoj ulozi: generalni izvođač radova i suinvestitor. Direkor Smart Investa je Elvedin Mahmutović a Ans Drive Asmir Dževlan. Za direktora projekta “Sarajevo Tower” Smart Invest je imenovao Sedina Halilagića.

♦♦♦

U prethodnom tekstu: Gdje su Jukine pare 1? smo detaljno elaborirali hronologiju događaja od 2017.godine kada je Jusuf  Muhić, zvani Juka, direktor firme MTH-ARI, izvodio fasadne radove na objektu ‘Panamera’ na Ilidži za generalnog izvođača radova ANS Drive, kada mu je ANS Drive ostao dužan nekoliko stotina hiljada maraka za radove na Panameri, iako je Panamera bila sve fasadne radove uredno platila ANS Drive-u kao generalnom izvođaču.

Od tada pa do 20.maja 2019.godine se dešavaju obligacione kombinatorike sa ovih 200.000 KM, na koje ćemo samo kratko podsjetiti, a čitaoci cjelovit prvi tekst mogu pročitati klikom ovdje.

• Prvo je ANS Drive sačinio cesiju 2017.godine kojom prebacuje svoj dug prema Juki u iznosu od 200.000 KM na ‘Panameru’;
• Onda je Juka u oktobru 2018.godine potpisao tu cesiju, prilikom čega je Juka na Sudu tvrdio da mu je tu cesiju podmetnuo da potpiše Asmir Dževlan, direktor ANS Drive, tvrdeći da je prevaren tom prilikom;
• Nakon toga je ‘Panamera’ odlučila da 31.12.2018.godine prihvati tu cesiju i istu je proknjižila u svojim knjigama, čime je preuzela dug prema Juki od 200.000 KM;
• Onda su se dogovorili da Juka odustane od potraživanja prema Panameri u iznosu od 200.000 KM putem davanja knjižne obavijesti od 6.1.2019.godine, ali da se Smart Invest kao suinvestitor na objektu ‘Sarajevo Tower’ složi da se Jukina ponuda za izvođenje fasaderskih radova na ‘Sarajevo Tower’ poveća sa 1.6 miliona KM na 1.8 miliona KM, kako Juka ne bi ostao kratak za 200.000 KM, o čemu se direktor Smart Invest-a pismeno očitovao 7.1.2019.godine i složio se sa povećanjem ponude (Napomena: ‘Panamera’ i ‘Smart Invest’ su povezana pravna lica);
• Nakon ovoga, Juka iznenada odustaje od potpisivanja ugovora za izvođenje fasade na ‘Sarajevo Tower’ i posao prepušta drugom podizvođaču Elmedinu Pinjiću, zvanom Hodža, predstavniku firme ‘Euro Profil commerce’, kome šalje svoju ponudu i ovaj mijenja samo ime firme na prvoj stranici;
• Juka je tada napravio dogovor sa Hodžom pred svjedocima, što smo detaljno predstavili u prethodnom tekstu, da mu Hodža da 200.000 njegovih maraka koje su ostale ugovorene na ugradnji fasade na ‘Sarajevo Tower’ i to kada Hodža dobije uplatu avansa od strane Smart Invest-a i ANS Drive-a, kao suinvestitora na projektu, a ako uslov da Juka prepusti Hodži posao;
• Hodža dobija uplatu avansa u iznosu od cca 700.000 KM polovinom marta, ali izbjegava da ispoštuje dogovor sa Jukom, a Juka nije posjedovao papir da mu Hodža treba dati njegovih 200.000 KM;
• Juka nakon toga zaključuje da je ispao naivan sa Hodžom i da mu ovaj neće dati pare, te pošto ne posjeduje nikakav papir odlučuje se da mu je isplativije da tuži Smart Invest i ANS Drive, sada tvrdeći da su gore pomenute cesija i knjižna obavijest nelegalne, što i čini podizanjem tužbe 20.5.2019.godine;

Dakle, skoro dvije godine traje ova obligaciono-pravna stvar u vezi 200.000 KM i Juka je ispravno pokrenuo parnične tužbe jer ovakve stvari rješavaju parnični sudovi. Potpuno je drugo pitanje da li je Juki bila pametna strategija da tuži Smart Invest i ANS Drive ili je trebao tužiti Hodžu što neće da ispoštuje usmeni dogovor, naročito što Juka ima nekoliko dugogodišnjih kooperanata koji su bili prisutni dogovorima i koje je Juka naveo kao svjedoke da je bio dogovor da Hodža da 200.000 KM Juki za ustupanje posla.

♦♦♦

Paralelno sa Jukinim dvogodišnjim mukama do 20.5.2019.godine, Hodža je isto tako upao u muke tokom izvođenja radova na ‘Sarajevo Tower’, jer je potpisao ugovor 7.2.2019.godine na trajanje od 6 mjeseci, a u prva skoro 4 mjeseca nije izveo ni 3% radova, uz niz ponašanja na gradilištu koja su bila neprofesionalna i protivna ugovoru, od instaliranja pogrešne cijevne skele, uz sporo dobijanje bankarske garancije, uz neadekvatno, sporo i protivugovorno dovođenje pogrešnih materijala, primjedbe da materijal ne čuva propisno, primjedbe od proizvođača materijala da ima nestručnu radnu snagu, primjedbe od strane ANS Drive da neopravdano kasni sa radovima i upozorenja da će biti pokrenuti formalni penali iz ugovora, koji uključuju i aktiviranje bankarske garancije, itd. Ponašanje Hodže na gradilištu je detaljno sa dokazima elaborirano u Analizi o zastoju u gradnji na ‘Sarajevo Tower’, koju možete pročitati klikom ovdje.

♦♦♦

Tada, od kraja maja 2019.godine, nastaje niz događaja koje Hodža maestralno okreće u svoju korist i objektivnu opasnost koja se nadvila nad njegovom firmom u smislu aktiviranja bankarske garancije odagnava na način da smisli i realizuje plan podnošenja lažne krivične prijave i tako uz pomoć Tužilaštva KS i FUP-a osigura hapšenje poslovnih partnera koji neugodno i striktno insistiraju na poštovanju ugovornih odredbi.

Događaje koje ćemo obraditi kao dokaz za namješteno hapšenje, a koje ćemo isključivo citirati iz gore pomenute prijave Hodže u FUP-u od 10.6.2019.godine, su sljedeći:

• 27/28. maj 2019. – Prvi sastanak između Hodže i Sedina Halilagića;
• 29.5.2019.godine – Hodža putem advokata šalje dopis pod nazivom “obavjest o uočenim nedostacima i opomena pred raskid ugovora” suinvestitorima Smart Invest i Ans Drive;
• 30.5.2019.godine – službenik banke obaviještava Pinjića da su investitori zvali i da najavljuju aktiviranje bankarske garancije;
• 31.5.2019.godine – ”na osnovu izvještaja nadzornog organa broj: 34/19 i Dopisa Generalnog izvođača ‘ANS Drive’ d.o.o. Sarajevo od 31.5.2019.godine, kao i pismenih upozorenja od 18.4.2019. i 21.5.2019.godine uz poštansku dostavnicu, utvrđeno je da je prethodno upozoreni (Hodža) izvršio svega 3 (tri posto) od ukupno ugovorene vrijednosti radova i da je u pogledu ugovorenog roka izvršenja ugovornih radova proteklo 4 (četiri) mjeseca, a ugovoreni rok završetka radova iz ugovora je 6 (šest) mjeseci, čime ste kao podizvođač doveli u pitanje svrhu uplaćenog avansa iz Ugovora.”
• Početak juna – dramatičnost trenutka kod Hodže u vezi aktiviranja bankarske garancije, kroz Jukine riječi. Juka je prepričao Korekt-u ovu dramatičnost trenutka kod Hodže u vezi aktiviranja bankarske garancije: ‘’Zašto u tom momentu Hodža dolazi kod mene tri ili četiri puta u kancelariju? Eee, eeejj, eeejjj… Hajde, slušaj, vidi, povukli su mi bankarsku garanciju, hoće bolan da me zatvore, ja sam rekao vraćam ugovor (op.a. Hodža rekao), ne treba mi. Ja još ne znam u kojim su oni tamo petljanjima, govnima (op.a. Juka govori). Ja tako još uvijek računam platit će mi posao, neko će platiti, ja Vlah, ja Turčin, što bi rekli. Kad on kaže ne znam ja šta ću, kud ću, šta ću, ma daj mi (op.a. Hodža govori). Ništa mi nije opet jasno (op.a. Juka govori).’’
• 3.6.2019.godine – drugi sastanak Hodže i Sedina Halilagića na Hodžinu inicijativu, sa planom pripreme terena za podnošenje krivične prijave;
• 4.6.2019.godine – odlazak Hodže u FUP i prijava da mu Sedin Halilagić traži mito u iznosu od 200.000 KM;
• 7.6.2019.godine – sastanak Hodže i Sedina, dogovor da se dug od 200.000 KM vrati u 3 rate (60.000 KM + 70.000 KM + 70.000 KM);
• 10.6.2019.godine – zapisnički konstatovana prijava Hodže u FUP-u;
• 14.6.2019.godine – prvi ekspresni i neuspješni pokušaj tužioca Sanina Bogunića da uhapsi Sedina Halilagića kako od Hodže preuzima 60.000 KM;
• 10.7.2019.godine – izvršeno hapšenje Sedina Halilagića u apartmanu 102 u ‘Panameri’ na Ilidži kako preuzima 60.000 KM od Hodže. Policija odlazi nakon toga u stan Elvedina Mahmutovića, direktora Smart Invest-a i hapsi ga u trenutku dok isti ruča sa svojom suprugom, uz navodnu tezu da je isti odobrio Sedinu Halilagiću da preuzme mito od Hodže;

OBRAZLOŽENJE:

IZJAVA ELMEDINA PINJIĆA ‘HODŽE’ U FUP-u 10.6.2019.godine:

Izjavom koju Pinjić daje FUP-u on objašnjava da su ugovorom i ponudom jasno definisani materijali koji će biti ugrađeni u termofasadu na objektu “Sarajevo Tower”, te da je jedini Smart Invest ovlašten da odobri zamjenu materijala. Zahtjev za promjenu proizvođača materijala Pinjić (Hodža) putem e-maila upućuje Smart investu, a  njegovo obrazloženje je da se na isporuku kamene vune od proizvođača ”Rakvol” iz Austrije čeka 60 dana (što je predviđeno ugovorom), dok bi ”Knauf” mogao isporučiti materijal mnogo brže, nakon čega Sedin poziva Pinjića na sastanak koji se održava 27/28.5.2019.godine.

Prvi sastanak – 27/28. maj 2019.

Pinjić (Hodža) je otišao na sastanak, a kako je svojim riječima naveo u prijavi, Halilagić je otvorio ponudu koja je sastavni dio Ugovora, te na papiru nacrtao liniju od ugovorene cijene za kamenu vunu (15 cm) koja je predviđena na ugradnju na zidove prema ugovorenoj cijeni za EPS (stiropor 15 cm) koji je predviđen za ugradnju na balkone i lođe, te pitao: “Šta ćemo hodža sa ovom razlikom?”.

“Na upit s kojom razlikom, Sedin Halilagić mi je odgovorio mi smo ovu cijenu od cca 80 KM/m2 uvećali sa Jukom kako bi bilo prostora za 200.000 KM za koje je Juka već dao knjižno odobrenje firmi “Panamera”, pa kako je Juka odustao od predmetnog Ugovora, pitao me je kako ćemo ovo rješiti”, stoji u izjavi Hodže.

U nastavku je Sedin Halilagić, a kako to prenosi Hodža, objasnio da je nabavna cijena kamene vune skuplja oko 10 KM od stiropora po kvadratu i da zbog težine ugradnje veća cijena za kamenu vunu je nekih 5 KM/m2 i iznosila bi nekih 65 KM/m2.

“Upoznao me je da je to realna cijena i da cijena od cca 80 KM/m2 nije “bezveze” stavljena, što je dogovoreno prethodno sa Jukom da se može stvoriti prostor da se “izvuče” 200.000 KM, koje bi ja sad trebao da dam Sedinu Halilagiću, a koje bi on prosijedio svom direktoru Elvedinu Mahmutoviću”, stoji u izjavi Pinjića, uz tvrdnju da ga je njegov upit i prijedlog iznenadio, te ga podsjetio da sa takvim dogovorom nema ništa i da nema prostora za umanjenje cijena.

Ova izjava Pinjića da bi Sedin proslijedio iznos od 200.000 KM svom direktoru Elvedinu je veoma manipulativna i ima za cilj da se stekne dojam da je to izjavio Sedin, ali u nastavku izjave u FUP-u sam Pinjić potvrđuje da to Sedin nije rekao, na šta ćemo se osvrnuti kada u nastavku dođemo do tog trenutka. Takođe, Pinjić ovdje manipulativno stvara dojam da mu je Sedin tražio 200.000 KM kroz izjavu: ”koje bi ja sad trebao da dam Sedinu Halilagiću, a koje bi on proslijedio svom direktoru Elvedinu Mahmutoviću”, a u zaključku analize ćemo vidjeti da Sedin nije zatražio 200.000 KM, nego je Pinjić ponudio 200.000 KM.

Dva mjeseca ili dva dana

U nastavku navodi Pinjić: “Nakon što sam odbio platiti ovih 200.000 KM, on mi je rekao da je odbijen moj zahtjev za promjenu proizvođača materijala, te da radove izvedem isključivo sa ugovorenim materijalom, na šta sam mu rekao da će u roku 2-3 dana stići materijal koji je po ugovoru”.

Tumačeći navedeno može se zaključiti da je riječ o sastanku na kojem je Pinjić od Halilagića tražio da promijeni proizvođača iz razloga da se ne čeka 60 dana, iako je u izjavi u FUP-u naveo da je rekao Halilagiću da će kamena vuna po Ugovoru stići za 2 ili 3 dana, pa nije jasno zašto je Pinjić uopšte tražio da se promijeni proizvođač, a samim tim bi po Pinjićevoj izjavi bilo besmisleno da Sedin Halilagić odobri promjenu proizvođača čija roba po Ugovoru treba da stigne za 2, 3 dana. Rezultat sastanka Halilagića i Pinjića 27/28. maj 2019.  je da se nastavlja raditi po materijalu koji je definisan Ugovorom.

Također, Pinjić u svojoj izjavi u FUP-u pokušava stvoriti dojam da je Sedin iz osvetničkih razloga odbio promjenu proizvođača kamene vune, a sve navodno jer je Pinjić odbio da da 200.000 KM. Postavlja se logično pitanje zašto Pinjić nije naručio kamenu vunu u mjesecu martu kada je dobio 700.000 KM avansa od strane investitora, te zašto je čekao 28.maj da razgovara o promjeni proizvođača vune. Kada u nastavku budemo elaborirali tri opomene koje je Ans drive u mjesecu aprilu i maju poslao Pinjiću zbog toga što ništa nije uradio od ugovorom predviđenih obaveza, te zbog čega se Pinjićev nerad kretao ka trenutku da investitori aktiviraju bankarsku garanciju i povuku avans od 700.000 KM koji je Pinjić dobio u martu, postaće jasno da je ovaj zahtjev Pinjića za promjenu proizvođača kamene vune ustvari manevarski potez kojim se pokušao izvući iz po njega nepovoljne situacije. Ako ovome svemu dodamo činjenicu da je u FUP-u saopštio da je nakon Sedinovog odbijanja on u roku od 2, 3 dana ipak dobavio materijal od proizvođača iz Austrije, onda postaje nesporno da je on bio neiskren u komunikaciji sa partnerima na gradilištu.

Druga tema tokom sastanka je po navodima Pinjića bio razgovor oko ‘prebijanja’ dugova/potraživanja sa Jukom u iznosu od 200.000 KM. Upit Halilagića: “Šta ćemo hodža s razlikom?” nije traženje mita već rješavanje komplikovane obligacione situacije u kojoj su se ‘zapetljali’ Ans Drive, Panamera, Juka (firma MTH-ARI) i Smart Invest, a Pinjić je to sve umišljajno iskoristio kako bi putem FUP-a i Tužilaštva riješio vlastite poslovne probleme.

Spletom okolnosti do 200.000 maraka

Promatrano u cjelini, a kako su to trebali da urade inspektori FUP-a i nadležni tužilac Sanin Bogunić, postoje dugovanja prema Juki od 200.000 maraka, koja su “prebijena” preko objekta ‘Sarajevo Tower’, ali koja sredstva su nesrećnim spletom okolnosti završila u Pinjićevom ugovoru umjesto u Jukinom ugovoru. Iako je Juka svojom krivicom odustao od posla, a da pritom nije dobro utvrdio šta će se desiti sa njegovih 200.000 KM koje su ušle u ugovor sa novim podizvođačem, nesporno je da je Juka ostao ‘kratak’ za 200.000 KM. Kada je Juka konačno zaključio da će ostati bez svojih 200.000 KM poslao je 20.5.2019.godine opomenu pred tužbu protiv Smart Investa i ANS Drive-a. Ovaj datum kada Juka šalje opomenu pred tužbu je vrlo važan i biće obrazložen naknadno.  

Nakon sastanka sa Sedinom Halilagićem koji se održao 28.5.2019.godine, Pinjić 29.5.2019.godine putem advokata šalje dopis pod nazivom “obavijest o uočenim nedostacima i opomena pred raskid ugovora” suinvestitorima Smart Invest i Ans Drive ali ne spominje tih 200.000 maraka. U izjavi u FUP-u se opravdava da ne spominje tih 200.000 jer se boji da će “Halilagić negirati događaj” ali i zbog revanšizma od nadzorne službe. Ova izjava u FUP-u je vrlo važna jer pokazuje da Pinjić ima razvijenu svijest o tome šta se može korisiti kao dokaz za neku tvrdnju, a šta ostaje u domenu tvrdnje jednog lica, što je veoma bitno za analizu Pinjićevih motiva i strategije prilikom prijavljivanja navodnog krivičnog djela traženja i uzimanja mita.

Nesporno ovdje možemo zaključiti da ovu opomenu Pinjić šalje iz razloga jer mu nije uspio prethodni manevar da kroz neosnovani zahtjev promjene proizvođača kamene vune dobije još vremena prije nego što se aktivira bankarska garancija, nakon čega on pokušava da se ‘spasi’ kroz opomenu pred raskid ugovora, a po principu: ”napad je najbolja odbrana”.

Ovu Pinjićevu opomenu Smart Invest odbija sa eleboracijom razloga i citiranjem ugovornih odredbi po kojima dokazuju da su Pinjićevi razlozi neopravdani, te mu još jednom saopštavaju da će aktivirati bankarsku garanciju ako se ne bude pridržavao ugovora.

Kada službenik banke 30.5.2019.godine obavijesti Pinjića da su investitori zvali i da najavljuju aktiviranje bankarske garancije, što je moralo izazvati veliku paniku kod Pinjića, tada on odlučuje da nebitni sastanak i nebitni razgovor sa Sedinom koji se održao 28.5.2019.godine zloupotrijebi za veliki plan preokreta u kojem će on ”povaliti” investitora u velikom stilu, a sebe kotarisati nagomilanih problema.

Pinjić odlazi i razgovara sa direktorom Ans Drive, Asmirom Dževlanom, koji mu kaže da nema nikakve veze sa traženim iznosom novca, niti da trenutno postoje razlozi za umanjenje pomenutog iznosa. Također, Dževlan upućuje Pinjića da se obrati nadležnim organima, misleći na policiju i tužilaštvo.

Ans Drive kao suinvestitor projekta “Sarajevo Tower”, odnosno Asmir Dževlan kao direktor, u stvarnosti je veoma informisan o statusu Jukinih 200.000 KM. Naime, generalni izvođač radova na Panameri je bio Ans Drive, a podizvođač radova na fasadi je bio Juka (MTH-ARI). Panamera je uredno platila ANS Drive-u svih 8 situacija uključujući i fasaderske radove, međutim ANS Drive je godinama ‘zavlačio’ Juku i nije mu htio platiti za radove na Panameri, pritom obmanjujući Juku da Ans Drive nije naplatio radove od Panamere. U oktobru 2018.godine Ans Drive daje Juki da potpiše cesiju kojom nekih drugih 200.000 KM potraživanja ANS Drive od Panamere (ne onih vezano za Jukine radove) prebacuje na potraživanje sada Juke od Panamere. Kasnije je pred sudom Juka izjavio da je obmanut i prevaren od Ans Drive u vezi ove cesije, jer mu je podmetnuto da potpiše nešto što on nije razumio, prilikom čega je izjavio da nije ni čitao šta je potpisao.

Dodatno ovome, ANS Drive je uz saglasnost Smart Investa povećao Jukinu ponudu za skelu sa 450.000 KM bez PDV-a na 525.000 KM bez PDV-a, kako bi sa Jukom prebio preostali dug ANS Drive-a prema Juki u iznosu od 75.000 KM.  Na ovaj način je prvobitni dug Ans Drive-a prema Juki u iznosu od 275.000 KM prvo prešao na Panameru u iznosu od 200.000 KM, a onda svih 275.000 KM prebijeno preko uvećane Jukine ponude za fasadu (200.000 KM) i uvećane ponude za skelu (75.000 KM). Nesporno je da su Ans Drive i Smart Invest blisko koordinirali ova prebijanja, te obostrano davali jedni drugima saglasnosti na ove dogovore.    

Sastanak 28.05., dopis 29.05: 

Ponovno se vraćamo na dopis koji je Pinjić uputio 29.maja 2019. o uočenim nedostacima i opomenom pred raskid ugovora a na koji odgovaraju oba suinvestitora (Smart Invest i Ans Drive) u vezi sa odbijanjem avansa od privremenih situacija. Nakon toga Pinjić razgovara sa Dževlanom, Halilagićem i Mahmutovićem kako bi prevazišli problem odbijanja avansne cijene i omogućavanja rada na gradilištu u punom kapacitetu i vezano za ugradnju materijala.

“Dan nakon sastanka i mog dopisa, kontaktirali su me iz banke i obavjestili da su investitori stupili u kontakt sa bankom i najavili da će podnijeti aktivaciju bankarske garancije za naplatu, a što sam ja doživio kao vid pritiska zbog toga što sam odbio ponudu Halilagića da mu dam 200.000 maraka. Navedeno sam doživio kao pritisak iz razloga što uopće nisu bili ispunjeni uslovi za aktiviranje bankarske garancije, pri čemu ta tema uopće nikada nije spominjana do tada”, naveo je Pinjić.

Iz dopisa koji je Pinjić uputio, kao i razgovora sa investitorima zaključuje se da postoji problem u radu za izradu termofasade i postavljanja skele, odnosno odbijanja avansa od privremenih situacija. Oba investitora, kako navodi Pinjić, su najavili moguću aktivaciju bankarskih garancija.

Da li je Pinjić opomenu pred pokretanje bankarske garancije doživio kao osvetu jer je odbio ponudu da da 200.000KM ili je pak ovih 200.000KM iskoristio kako bi namjestio hapšenje direktorima Smart Investa kao osvetu na opomenu pred pokretanje bankarske garancije, utvrdit ćemo u nastavku.

U opomeni se navodi da je investitor uplatio Pinjiću avans u iznosu od neto 697.475,01 KM. Navodi se da je: ”na osnovu izvještaja nadzornog organa broj: 34/19 i Dopisa Generalnog izvođača ‘ANS Drive’ d.o.o. Sarajevo od 31.5.2019.godine, kao i pismenih upozorenja od 18.4.2019. i 21.5.2019.godine uz poštansku dostavnicu, utvrđeno je da je prethodno upozoreni izvršio svega 3 (tri posto) od ukupno ugovorene vrijednosti radova i da je u pogledu ugovorenog roka izvršenja ugovornih radova proteklo 4 (četiri) mjeseca, a ugovoreni rok završetka radova iz ugovora je 6 (šest) mjeseci, čime ste kao podizvođač doveli u pitanje svrhu uplaćenog avansa iz Ugovora.”

Iz ovoga proizilazi da su Pinjićevi problemi sa dinamikom radova nastali mnogo prije nego što je Sedin Halilagić 20.5.2019.godine saznao iz Jukine opomene pred tužbu da je Juka ostao ”kratak” za 200.000 KM, te svakako puno mjeseci prije 28.maja kada Sedin informativno pita na sastanku: ”Hodža šta ćemo sa razlikom od 200.000 KM?”, misleći na Jukinih 200.000 KM.

Interesantno je primjetiti da je Ans Drive taj koji je Pinjiću slao upozorenja o kašnjenju radova još u aprilu 2019.godine, ali kada se krajem maja 2019.godine Ans Drive udružio sa Pinjićem na pripremi Pinjićeve prijave FUP-u, odlučio je okrenuti ‘ploču’ i zastupati tezu da je Pinjić ‘opravdano’ kasnio sa radovima, što je neodbranjiva tvrdnja Ans Drive-a obzirom na opomene koje su prethodno sami slali Pinjiću.

Razlog zašto se Ans Drive okreće protiv Smart Invest-a je u prostoj činjenici jer je ANS Drive generalni izvođač radova i da svako kašnjenje i vlastito i podizvođača dovodi u rizik generalnog izvođača da plaća panele za probijanje ugovornih rokova. Važno je napomenuti da je Smart invest investitor u ovom projektu, te da je opštepoznato da svaki investitor u građevinskoj industriji ima pravo da naplaćuje penale od izvođača radova. Problemi ove vrste između Smart Investa i Ans Drive-a su postojali mnogo prije nego što se na objektu pojavio Pinjić.

Očigledno je da se kulminacija višemjesečnog Pinjićevog problema na radilištu desila krajem maja kada banka 30.5. obavještava Pinjića da su investitori zvali i najavili slanje opomene za pokretanje bankarske garancije, te da prolazni sastanak Pinjića i Sedina koji se održao 28.5.2020.godine na kojem se pričalo o irelevantnoj temi zamjene proizvođača kamene vune i na kojem je Sedin pitao: ‘šta ćemo sa Jukinom razlikom”, nema apsolutno nikakve poveznice sa Pinjićevim kašnjenjem sa radovima i prethodnim opomenama.

U nastavku ćemo predstaviti neoborive dokaze da je Pinjić iskoristio naivnost nesrećnog Sedina Halilagića i u foto finišu kada je trebala da se aktivira bankarska garancija jer je izveo samo 3% radova, što bi njegovu firmu odvelo u totalnu blokadu, napravio plan da ponudi Sedinu da vrati razliku od 200.000 KM koje mu ne pripadaju i sve to podmetne policiji kao traženje i uzimanje dara.    

Mogućnost za 200.000 KM uz krivičnu prijavu

Sastanak 03. juni:

Pinjić ide dalje u realizaciju svog ‘maestralnog’ plana i 02.06.2019. traži da razgovara sa Smart Investom. Odmah sutradan na sastanku sa Halilagićem, Pinjić, kako navodi u izjavi u FUP-u  “ostavlja mogućnost da da traženih 200.000” jer je u konsultacijama sa advokatom odlučio da podnese krivičnu prijavu.

Ova izjava Pinjića se mora podrobnije analizirati kako bi se na kraju izveli ispravni zaključci. Naime, nesporno se iz izjave zaključuje da je Pinjić imao konsultacije sa advokatom prije sastanka sa Halilagićem kada su zajedno smislili i odlučili da podnesu krivičnu prijavu, pa je po njegovim vlastitim riječima zbog toga na sastanku ostavio mogućnost da da traženih 200.000 KM. U nastavku će se ovaj dio dovesti u vezu sa svim ostalim motivima i namjerama Pinjića u prijavljivanju navodnog krivičnog djela.

U svojoj izjavi, Pinjić je na svoj način protumačio i riječi direktora Smart Investa, Elvedina Mahmutovića, koji se priključio sastanku 03.06. 2019., nakon što je “ostavljena mogućnost da da traženih 200.000 KM”.

“Elvedin Mahmutović mi je rekao da neće biti problema u našem odnosu i da su me pozvali (Sedin i Elvedin) da mi kažu da imam njihovu zaštitu i da komuniciram sa Sedinom Halilagićem i Zijadom Imamovićem (nadzorni organ) i da samo njih slušam, te da on (Elvedin Mahmutović) stoji iza svega što Sedin Halilagić kaže, što sam ja shvatio da oni zajednički traže pomenutih 200.000 KM. Također, ovdje želim da naglasim da je prema mojim saznanjima koje sam dobio od Elvedina Mahmutovića, Sedin Halilagić ovlašteni predstavnik investitora ispred “Smart Invest” d.o.o. Sarajevo, te stoga se nameće zaključak da novac koji traži Sedin Halilagić isti traži u ime Elvedina Mahmutovića”, stoji u izjavi Pinjića.

U zadnjoj rečenici ove izjave dolazimo do prethodno najavljene potvrde da Sedin nije rekao Pinjiću da će on proslijediti 200.000 KM Elvedinu, jer je očigledno da ovdje Pinjić samo zaključuje iz izjave Elvedina Mahmutovića, između ostalog jer je Sedin ovlašteni predstavnik investitora ‘Smart Invest’.

Ovdje Pinjić prvi put eksplicitno navodi da novac traži Sedin Halilagić, međutim mi ćemo u nastavku dokazati da je Pinjić taj koji nudi novac, a naročito ćemo izdvojiti kontradiktornost u kojoj Pinjić tvrdi da su ga Sedin i Elvedin pozvali na sastanak, prilikom čega Pinjić u istoj izjavi tvrdi da je on nenajavljen otišao u Smart Invest 2.6.2019.godine i tako inicirao sastanak koji se održao 3.6.2019.godine, sljedećim riječima: ”Nakon što sam dobio informaciju iz banke otišao sam do firme ‘Smart Invest’ kako bi razgovarao sa Sedinom Halilagićem. Tom prilikom mi je njegova sekretarica rekla da je Sedin na sastanku i da će me pozvati kada bude mogao. Dana 2.6.2019.godine u 19:01 sati mi je sa svog telefonskog broja pozvao Sedin Halilagić i pitao da li mogu doći sutradan  do njegove kancelarije da riješimo ovaj problem, a što sam ja i prihvatio”.

U ovoj zadnjoj citiranoj Pinjićevoj izjavi se potvrđuje gore opisani motiv i situacija sa bankovnim garancija, što je Pinjićev problem koji se razvija od aprila kada mu Ans Drive šalje prve opomene, a ne od sastanka sa Sedinom 28.5. kako je Pinjić ”prodao” priču policiji i tužilaštvu.

Dodatno tumačenje:

Nakon što Pinjić traži zamjenu proizvođača materijala, održava se 28.5.2019.godine, gore pomenuti sastanak Sedina i Pinjića. Najnormalnije Sedin postupa, a tako bi postupio svako razuman i odgovoran, objašnjava Pinjiću da u njegovom ugovoru postoji dio ‘naduvane’ cijene u iznosu od 200.000 KM, koji je namjenjen Juki, a pošto je Sedin 20.5.2019.godine iz Jukine opomene pred tužbu shvatio da je nešto pošlo krivo u dogovorima između ANS Drive-a, Zjaje, Juke i Pinjića, Sedin pita Pinjića kako da se riješi ova situacija.

Pinjić je tada imao legitimno pravo, koje je i iskoristio, i rekao Sedinu da ga ne interesuje Juka, da nije upoznat sa tom situacijom, i da odbija da se odrekne iznosa od 200.000 KM. Bez obzira što je istina da je Pinjić znao za dogovor da je u njegovoj ponudi ugrađeno Jukinih 200.000 KM i da je pred svjedocima obećao da će Juki dati 200.000 KM kad mu ‘legne’ avans, on je isto imao pravo ovu činjenicu negirati i tražiti da se to pitanje rješava tužbama.

Ovaj sastanak 28.5.2019.godine se završio zaključcima kao bilo koji drugi poslovni sastanak, Pinjić je legitimno rekao Sedinu da ga ne interesuje Jukinih 200.000 KM, a Sedin je legitimno rekao Pinjiću da proizvođač materijala mora biti po ugovoru.

Sporazum u olovci između Sedina Halilagića, Juke fasadera i Zjaje dobavljača materijala

Iz perspektive Smart Investa je nesporno da je prije Jukine opomene pred tužbu u Pinjićevom ugovoru bilo ugrađeno Jukinih 200.000 KM, ali je nakon Jukine opomene pred tužbu protiv Smart Investa postalo nesporno da je Juka napustio gore pomenuti Sporazum u olovci (možete pogledati klikom ovdje) i okrenuo se protiv Smart Investa, čime je svojim namjernim ili nenamjernim akcijama doveo Smart Invest u rizik da dug od 200.000 KM bude plaćen duplim iznosom od 400.000 KM.

Na ovaj način je Smart Invest legitimno zaključio da se u Pinjićevom ugovoru nalazi 200.000 KM koje pripadaju Smart Investu, ali opet ponavljamo da je Pinjić imao i iskoristio legitimno pravo da odbije umanjenje svog ugovora.

Nakon ovoga, 29.5.2019.godine Pinjić šalje Smart Investu i ANS Drive-u opomenu pred raskid ugovora navodeći razloge odbijanja avansnih situacija, dinamike radova i bankarskih garancija, na šta Smart Invest odgovara 31.5.2019.godine i citira ugovorne odredbe po kojima odbija Pinjićevu argumentaciju.

Pinjić kao što smo gore naveli, nakon slanja opomene pred raskid ugovora od 29.5.2019.godine, odlazi u ANS Drive, prilikom čega ANS Drive savjetuje Pinjića da prijavi Sedina i Elvedina kod nadležnih organa, a u vezi toga što se Sedin legitimno interesovao kod Pinjića za rješavanje/nerješavanje 200.000 KM koje su prvobitno bile namjenjene za dug prema Juki.

Ovdje nastupa ključni trenutak u cijelom slučaju. ANS Drive i Pinjić se usaglašavaju da zajednički rade na prijavi nadležnim organima, ali oni ne odlučuju da Pinjić ide u policiju odmah, a kasnije ćemo vidjeti zašto ne odmah, već tek 4.6.2019.godine. Naime, sastanak koji su održali Pinjić i Sedin 28.5.2019.godine u sebi ne sadrži bilo kakve osnove za podnošenje prijave, jer se po Pinjićevoj izjavi datoj FUP-u 10.6.2019.godine, a kada izbacimo kontradiktornosti Pinjićevih tvrdnji u samoj izjavi, nije desilo ništa spektakularno na sastanku. Kao što smo već pojasnili, Sedin je legitimno predstavio Pinjiću da u njegovom ugovoru postoji 200.000 KM koje njemu ne pripadaju i pita ga kako ćemo to riješiti, a Pinjić to legitimno odbija.

Montaža krivičnog djela

Sve ovo nije bilo dovoljno za krivične prijave, pa je zbog toga Pinjić morao samoinicijativno zatražiti sastanak sa Sedinom 2.6.2019.godine i isti sastanak je dobio 3.6.2019.godine. Kao što smo gore citirali Pinjićeve riječi, Pinjić i njegov advokat su prije ovog sastanka održanog 3.6.2019.godine odlučili da će prijaviti krivično djelo traženja mita od 200.000 KM. Obzirom da nisu prijavili krivično djelo kad su odlučili, a to je nesporno po Pinjićevom priznanju bilo prije 3.6., odlučio se za plan montaže krivičnog djela pa mu je zato trebao taj dodatni sastanak 3.6.

Naime, do sastanka 3.6., za koji je Pinjić izjavio da je isti tražio jer ga je banka kontaktirala zbog toga što su investitori tražili aktiviranje bankarske garancije, a po njegovim riječima ga je Sedin uzvratno zvao 2.6. u 19:01h i pitao ga može li doći sutradan do njegove (Sedinove) kancelarije da riješe problem.

Pinjić u izjavi FUP-u 10.6.2019.godine navodi o sastanku održanom 3.6.2019.godine: ”Obzirom da sam već u konsultacijama sa svojim advokatom odlučio da podnesem krivičnu prijavu, prihvatio sam razgovor na temu davanja iznosa od 200.000 KM, a sve kako bi o planu prijavljenih lica mogao informisati nadležne organe. Nakon što sam ja na predmetnom sastanku ostavio mogućnost da dam traženih 200.000 KM sastanku se pridružio direktor firme ‘Smart Invest’ d.o.o. Elvedin Mahmutović…”.

Ova Pinjićeva izjava zapravo razotkriva cijelu montažu koja je osmišljena protiv Sedina Halilagića i Elvedina Mahmutovića.

Naime, laž je da je Pinjić prihvatio razgovor na temu davanja iznosa od 200.000 KM, iz čega se manipulativno stvara dojam da je Sedin tražio sastanak, a istina je da je sam Pinjić inicirao i tražio sastanak na temu bankarskih garancija i to po vlastitom priznanju na način da je 2.6. došao nenajavljen na vrata Smart Investa, pa mu je sekretarica saopštila da je Sedin na sastanku. Dakle, Sedin njega zove uveče a na bazi poruke od sekretarice da ga je Pinjić tražio i da traži sastanak. Pošto on priznaje da je prethodno napravio plan sa svojim advokatom da podnese krivičnu prijavu, njemu je neophodan bio novi sastanak na kojem bi on prihvatio tezu da u njegovom ugovoru ima 200.000 KM (što nije bila tema sastanka kojeg je samoinicijativno tražio) koje mu ne pripadaju (inicijalno su bile namjenjene za namirenje duga Juki), te kako bi dogovorio vraćanje 200.000 KM koje mu ne pripadaju. On dalje u izjavi kaže da je ostavio mogućnost da da ‘traženih’ 200.000 KM.

Ako se sad zaustavimo na rečenom, nesporno se može zaključiti da je Sedin pitao Pinjića na sastanku 28.5.2019.godine kako će se riješiti pitanje viška 200.000 KM u Pinjićevom ugovoru, koje su bile namijenjene Juki, što je Pinjić odbio 28.5.2019.godine. Nesporno se takođe može zaključiti da nakon Jukine opomene Smart Investu od 20.5.2019.godine, te Pinjićevog odbijanja da se riješe Jukine pare, Smart Invest može legitimno smatrati da se u Pinjićevom ugovoru nalazi 200.000 KM od Smart Investa.

Nesporno je takođe da je Pinjić napravio plan sa svojim advokatom da se održi novi sastanak (3.6.) sa Sedinom i da na tom sastanku Pinjić saopšti Sedinu da sada, za razliku od sastanka od 28.5. kada je odbio da prizna da se u njegovom ugovoru nalazi 200.000 KM viška, on sada priznaje da se u njegovom ugovoru nalazi taj višak i saopštava Sedinu da je spreman da isti iznos vrati Smart Investu.

Vrati što nije tvoje

Sedin tada pristaje na prijedlog i dogovor da Pinjić vrati 200.000 KM Smart Investu, kako bi u slučaju vjerovatnog gubitka spora od Juke i obaveze da Juki plati 200.000 KM Smart Invest i povezana pravna lica (Panamera) ostali na nuli u razrješenju ovog spora u vezi 200.000 KM.

Rezultat ovog sastanka je bio potpuno fer za sve strane: Pinjić pristaje da daje 200.000 KM koje su slučajno završile u njegovom ugovoru i suštinski mu ne pripadaju, Smart Invest vraća sebi taj iznos koji je slučajno preplaćen Pinjiću, a Juka po okončanju spora ili nagodbom sa Smart Investom i Panamerom dobija svojih 200.000 KM, uključujući i Ans Drive u ovaj spor jer je Juka tužio i Ans Drive za ovih 200.000 KM.

U ovom trenutku još uvijek ništa nije sporno, jer se sastanak 3.6. može smatrati kao dogovor o izmirenju međusobnih potraživanja između strana. Sve postaje sporno tek 4.6.2019.godine, kada Pinjić realizuje plan koji je napravio s advokatom prije sastanka od 3.6. i odlazi u FUP i planski pretvara dogovor o rješenju obligacionih odnosa od 3.6.2019.godina u potpuno izmišljenu priču o traženju i uzimanju mita, prilikom čega sebe lažno predstavlja kao oštećenu stranu, a Smart Invest kao reketaša koji traži nešto što mu ne pripada.

Pinjić je ciljano folirao na sastanku sa Sedinom 3.6.2019.godine da priznaje obligacioni dug od 200.000 KM, čime je stvorio dojam kod Sedina da nema ništa sporno u tome da Sedin preuzme novac koji po logici stvari pripada Smart Investu, a i po samoj saglasnosti koju Pinjić daje na sastanku.

Nesporno je dakle, a sve zaključeno iz izjave samog Pinjića kao prijavitelja, da je Sedin 28.5. pitao kako da riješi preplaćenih 200.000 KM u njegovom ugovoru inicijalno namjenjenih Juki, a da je Pinjić došao samoinicijativno 3.6. i planski inicirao rješenje da on vrati 200.000 KM koje mu ne pripadaju.

Sve je ovo uradio kako bi dogovorio konkretno uručenje povrata viška ugovorenih 200.000 KM, a onda to sve u FUP-u ‘obojio’ kao reketarenje i traženje mita.

FUP je onda postupio ‘naivno bez udubljivanja i razumijevanja obligacione stvari’, uključio nadležno tužilaštvo, koji su onda zajedno postupili ‘neoprezno’ i upetljali se ‘pendrekom’ u kompleksnu obligacionu situaciju, za koje parnični sudovi i stručni sudski vještaci ekonomsko-finansijske struke trebaju po nekoliko godina da raspetljaju ko je kome dužan.

ZAKLJUČAK:

Sama činjenica da su FUP i Tužilaštvo bili pripremili hapšenje prilikom primopredaje dogovorenog duga od 200.000 KM već 14.6.2019.godine, i to samo 10 dana nakon prvog pojavljivanja Pinjića u prostorijama FUP-a i samo 4 dana nakon Pinjićeve izjave u svojstvu informanta i svjedoka, dokazuje da FUP i Kantonalno tužilaštvo uopšte ‘nisu bili razmotrili’ dubinu ove problematike i zapravo nisu mogli tako brzo ni shvatiti šta je stvarno stanje stvari, kao što nisu oprezno proučili Pinjićeve kontradikcije u samoj izjavi od 10.6.2019.godine, te su tako i sami počinili krivično djelo nesavjesnog rada u službi što je za posljedicu imalo da nevini ljudi završe u zatvoru, a lažni prijavitelj ostvari svoje poslovne ciljeve putem ‘navlačenja’ nadležnih organa da mu u tome pomognu na najbrutalniji mogući način.

Jedino ispravno postupanje FUP-a i Kantonalnog tužilaštva bi bilo u tome da su ‘prijavitelja’ Pinjića poučili da on svoje poslovne probleme rješava putem obligacionih instrumenata, te da takva pitanja ne spadaju u krivičnu oblast. U slučaju da su htjeli nastaviti proces ka hapšenju nekoga, onda je Kantonalno tužilaštvo bilo obavezno da izvrši detaljnu analizu obligacionih odnosa kao što smo to mi uradili u ovom tekstu i nizu prethodnih analiza, te da na vrijeme prepozna montažu u ovom slučaju, te da u trenutku hapšenja uhapse lažnog prijavitelja, a ne nevine ljude.

Navodi Pinjića da ga je zvao Halilagić 07.06.2019. na sastanak kako bi se dogovorili o načinu davanja 200.000 KM, čak i prijedlog da to uradi u tri rate jer ne može u cjelokupnom iznosu su stvar dogovora kako da Smart Invest dobije ono što mu pripada, a od Pinjića kojemu to ne pripada ni po logici stvari ni po dogovoru. Napominjemo da je tri dana prije tog sastanka Pinjić uključio policiju i sve što će usljediti je iscenirano kao da je riječ o krivičnom djelu primanja dara a ne rješavanju dužničkih odnosa u kojima Pinjić nije oštećena strana. Pinjić prvu ratu dugovanja Halilagiću predaje 10. jula, kada je Sedin Halilagić i uhapšen zajedno sa direktorom Mahmutovićem.

Rješenje zagonetke: Gdje je nestalo Jukinih 200.000 KM?

Moramo priznati da još nije otkriveno gdje su se izgubile Jukine pare, a po našim saznanjima Juka je bio svjedok na pretresu u krivičnom procesu koji se desio u avgustu 2020.godine, a to znači više od godinu dana nakon hapšenja nevinih ljudi, prilikom čega je Juka molio sudiju da pokuša razjasniti gdje se nalazi njegovih 200.000 KM. Dakle, Juka ni nakon godinu dana nije shvatio gdje se nalaze njegove pare.

Ostaje nam jedino da ovo pitanje postavimo tužiocu Saninu Boguniću koji je uhapsio nevine ljude i podigao optužnicu protiv nevinih ljudi (tužioci se obično vade na sudije koji potvrđuju optužnice, ali mi smatramo da sudija nije imao nikakvih šansi da pronikne u ove obligacije u procesu potvrđivanja optužnice, te da tužilac snosi apsolutnu odgovornost).

Mi ne sporimo pravo tužioca da hapsi, jer u ovoj zemlji treba mnoge pohapsiti, ali u ovom slučaju tužilac mora prvo odgovoriti na pitanje: gdje se nalaze Jukine pare, pa tek onda se može hapsiti. Ako tužilac ne zna gdje se nalaze Jukine pare, onda treba da se izvini oštećenim nevinim ljudima i cijeloj javnosti za svoju nestručnost i jedno od najdrastičnijih narušavanja povjerenja investitora u pravosuđe BiH od rata do današnjih dana. Ako slučajno tužilac zna gdje se nalaze Jukine pare, onda nek’ obavijesti javnost i naročito gospodina Juku koji još uvijek traga za svojim parama.

♦♦♦

Početničke greške istražnih organa

Tumačeći izjavu Pinjića donosimo zaključke šta su pogriješili istražni organi:

1. Nisu detaljno istražili čijih je 200.000 KM;
2. Nisu napravili razliku između obligacionog odnosa (dugovanja) i krivičnog djela (mita), što znači da je došlo do pogrešne kvalifikacije djela;
3. Zamijenili ulogu oštećenog u ovom slučaju Smart Investa sa “Euro-profilom commerce”;
4. Legitimno pravo korištenja bankarske garancije kao pritiska da se završe radovi po Pinjićevom nahođenju pretvorili u način da se dođe do navodnog mita;
5. Pod utjecajem Pinjića uhapsili pod pogrešnom optužbom Halilagića i Mahmutovića;
6. Nisu provjerili navode Pinjićeve izjave, odnosno nisu utvrdili da li je lažna ili ne.

♦♦♦

Etika.ba je u prošlom tekstu postavila anketno pitanje: Gdje su Jukine pare?, i ostavila mogućnost da čitaoci na bazi izloženih argumenata procijene da li je pomenutih 200.000 KM dug ili mito i rezultati ankete su se zdravorazumski poklopili sa stanovištem Korekt d.o.o. i portala Etika.ba, te su čitaoci potpuno oborili teoriju tužioca KS Sanina Bogunića.

Naime:

Do ponedjeljka, 07.12.2020.godine do 18:00h je glasao 121 čitalac.

35 čitalaca ili 29% je glasalo da su Jukine pare kod Hodže,

13 čitalaca ili 11% je glasalo da su u ANS Drive,

4 čitalaca ili 3% je glasalo da su u Smart Invest-u,

7 čitalaca ili 6% je glasalo da su u Panameri,

48 čitalaca ili 40% je glasalo da su Jukine pare kod tužioca Bogunića (izuzete prilikom hapšenja),

14 čitalaca ili 12% da su Jukine pare isparile bez traga.

Rezultati ankete se slažu sa analizom portala Etika.ba, jer čak 69% čitalaca smatra da se Jukine pare nalaze kod Hodže (29%) i kod tužioca Sanina Bogunića (40%), a to znači da čitaoci u ogromnoj većini smatraju da se ne postoji 200.000 KM mita, već isključivo se radilo o dugu od 200.000 KM. Pošto su se Jukine pare nalazile kod Hodže, a ovaj iste lažnom prijavom preimenovao u mito, proizilazi da je Hodža 60.000 KM koje je dao Sedinu Halilagiću kad je ovaj uhapšen ustvari Jukinih 60.000 KM, a ovih 60.000 KM je završilo kod tužioca Sanina Bogunića jer ih je izuzeo prilikom hapšenja. Ostatak od 140.000 KM Jukinih para se i dalje nalaze kod Hodže.

Ovom anketom su čitaoci zapravo dali odgovor Juki od koga da traži svoje pare.

Nastaviće se…

U narednom tekstu, 14.12.2020.godine, ćemo objaviti dokaze o tome da li su postupajući tužilac Sanin Bogunić i federalni inspektor Zoran Draško neoprezno ‘nasjeli’ na lažnu krivičnu prijavu ili su svjesno zanemarili saznanja o motivima prijavitelja Hodže.

U nastavku koji ćemo objaviti 21.12.2020.godine ćemo javnost upoznati šta je sa saznanjima uradila glavna kantonalna tužiteljica Sabina Sarajlija, koju je Korekt d.o.o. blagovremeno obavijestio o svojim saznanjima.

Novo anketno pitanje za čitaoce: